Niste bili u Banjaluci ako se niste prošetali Gospodskom ulicom, koja u svako doba dana vrvi od ljudi. U najprometnijoj pješačkoj ulici u Banjaluci osim butika možete naići i na interesantne svirače, jedan od njih je i Miloš Rajak, koji nekoliko godina pjeva hitove svih žanrova i svojom gitarom uljepšava prolaznicima njihovu svakodnevnicu. Koliko je popularni Rale interesantan i ko je on u stvari pročitajte u novom intervjuu.

Pa gdje si ''Rale'', šta ima? Šta se radi ovih dana?

"(Smijeh), ''Rale'', niko me tako ne zove osim tebe, pa se iz tog razloga uvijek obradujem kad ga čujem. Evo, kao što vidiš, nakon onih zimskih dana, kada je ''moja kancelarija'' u Gospodskoj bila zatrpana snijegom, bio sam na godišnjem odmoru, ali sam to slobodno vrijeme koristio da naučim neke nove pjesme. Mora se repertoar osvježavati poslije određenog vremena, koliko zbog mojiš slušalaca, toliko i zbog sebe."

Evo, kako si i sam nedavno napisao ''U prirodi je visibaba vijesnik proljeća, u Gospodskoj - ja'', Banjalučani te svakodnevno mogu čuti u glavnoj ulici?

"Da, evo ovih dana su pravi proljećni dani, pa se ta svježina osjeti i na ljudima koji šetaju Gospodskom ulicom, a to meni daje dodatnu enegiju i raspoloženje da što prisnije i bogatije iznosim svoje pjesme. Banjalučani me mogu prilično često čuti u centru, pogotovo kada nam stigne ovako ljepše vrijeme. Zadovoljstvo mi je da budem dio te atmosfere."

Kako se stvorila ta ogromna ljubav prema muzici? A onda kako si došao na ideju da ljudima u glavnom gradu Republike Srpske tako reći uljepšavaš svakodnevnicu?

"Još uvijek nisam upoznao nikoga ko nema ogromnu ljubav prema muzici. Što je zanimljivo, uopšte nije bilo nekog planiranja, niti skupljanja hrabrosti da odem u banjalučki korzo i zasviram, već smo drug i ja krenuli na piće, a ja sam naravno, uz sebe imao gitaru, od koje se rijetko odvajam, i prijatelju je sinula ideja ''Ajmo u Gospodsku da pjevamo''. Nije morao dva puta reći, već poslije prvih sat vremena sviranja uz kovanice smo dobili i brojne komplimente. Tad sam uvidio da banjalučka raja nije konzervativna, te sam se od prvog akorda odsviranog u Gospodskoj ulici, osjećao prihvaćeno od prolaznika."

Pripadnice ljepšeg pola čini mi se često zastanu?

"(Smijeh), zavisi, zastaju pripadnici oba pola, ali djevojke rade to suptilnije, manje primjetno. Češće se dese da u prolazu stidljivo ''bace'' pogled, kad im uzvratim – nasmiju se i nastave svojim putem."

Traže li ljudi da im otpjevaš njihovu omiljenu pjesmu?

"Nerijetko ljudi zastaju i naručuju pjesme. Pogotovo sredovječni ljudi. Oni su odrasli uz muziku koju i ja interpretiram, pa ih te pjesme vrate u dane njihove mladosti."

Kakvi su planovi za ljeto, možda naši čitaoci ne znaju, ali zvuk tvoje gitare mogli su čuti prolaznici u Hrvatskoj i Crnoj Gori?

"Najljepše pitanje do sad. Prethodnih godina sam svirao tokom ljeta po primorju. Ljudi su mogli da me sretnu u Sutomoru, Budvi i Dubrovniku. Ovo ljeto imam planove da posjetim Istru. Startujem u Rovinju, pa ćemo vidjeti koje okolne gradove uspijem posjetiti. To je plan, ali imam i dosta drugih stvari koje moram da ispunim, pa ako ostane vremena za Istru, daćemo joj šansu da me ''zavede''."

Koju muziku Banjalučani najviše vole?

"Pa ne mogu da dam neki validan odgovor na to pitanje, ali gledajući po tome koje im pjesme najviše skreću pažnju, to su pjesme Riblje Čorbe, Crvene Jabuke, Bijelog Dugmeta... I uopšteno pop-rock izvođači sa prostora bivše Jugoslavije."

Ja sam upoznat, ali evo da kažeš našim čitaocima koga privatno najviše slušaš?

"Eh... Mogli bismo da napravimo još jedan intervju da dam potpun odgovor na ovo pitanje (smijeh). Što se tiče domaće muzike, najviše slušam sarajevske izvođače: Crvena Jabuka, Zabranjeno Pušenje, Bijelo Dugme, Valentino, Kemal Monteno, Indeksi... Pored njih voli Arsena Dedića, Balaševića, Olivera Dragojevića, Džibonija. Ima ih još mnogo, ali da ne zamaram previše čitaoce."

A što se tiče stranih izvođača?

"E tu tek ima da se nabraja (smijeh). Šalim se. Naravno da ih ima. Najviše volim ''old school'' izvođače poput: Beatles-a, Pink Floyd-a, Doors-a, Kiss-a, Guns-a... I naravno, po mom mišljenju najboji gitarista svih vremena Gary Moore."

Postoji li kod tebe možda jedna pjesma koja ti se baš izdvaja od ostalih, ili koja ti je onako najdraža, koju slušaš neprestano?

"Omiljena pjesma mi je ''Parisiene walkaways'', upravo od Gary Moore-a."

Evo ''Rale'' za kraj našeg razgovora, imaš li neku poruku za naše čitaoce, što se tiče sviranja ili pak neki koristan savjet?

"Ma ja sam ti pravi ''lajfkouč'' (smijeh). Kao što kaže jedna pjesma: ''...but you''ll never see the end of the road, while you traveling with me''. Šalim se, naravno. Za kraj bih želio da dam jedan savjet za sve vas koji kažete ''oduvijek mi je bila želja da naučim gitaru da sviram''. Ljudi, nikada nije kasno da se počne bilo šta, u ovoj situaciji, sviranje. Kad sam bio na početku svoje ''sviračke karijere'' u Gospodskoj ulici, prije tri godine, jedan momak mi je prišao, pričali smo malo oko sviranja i on je rekao kaku mu je neostvarena želja da svira gitaru. Tad sam mu skrenuo pažnju da nikada nije aksno, ništa ne gubi i da sad počne da svira. Međutim, on je samo slegao ramenima. Nedavno smo ponovo pričali o tome i ponovo je spomenuo kako mu je to neostvarena želja. Tad mu kažem: ''Da si počeo da sviraš kad smo prvi put pričali o ovome, sad bi već bio prosječan gitarista''. Zato kažem svima ako stvarno volite gitaru i želite da je naučite svirati, sve je do vas. Uzmite je odmah i počnite sa vježbom. Ništa ne možete da izgubite."

''Rale'' hvala puno na razgovoru i želim ti zaista puno uspjeha i sreće u budućnosti.

"Hvala tebi što si me zvao, bilo mi je zadovoljstvo."