729 Objavljeno 16 novembar 2019 Autor: Bojan Trgić

Otišao je neko ko je prkosio pravilima novinarstva, kapitalizmu, globalizmu, šovinizmu, cinizmu i svakom „izmu“ koji ovaj svijet gura u neizvjesno, loše i crno. Otišao je Mladen, koji je radio na Federalnoj televiziji. Otišao je Marić, ali ne onaj sa Hepija.

Bosna i Hercegovina je izgubila puno, novinarska struka u BiH nikada neće moći nadoknaditi ovaj gubitak, a Gradiška je zauvijek izgubila mogućnost da ugosti Mladena Marića.

Još kada smo početkom 2018. godine stupili u kontakt i dogovarali se oko Mladenovog gostovanja u Kulturnom centru Gradiška, osjetila se skromnost i opuštenost u njegovim riječima. Prošlo je par mjeseci i uspjeli smo se dogovoriti oko Mladnovog gostovanja u Gradišci.

Halo. Je li gospodin Mladen Marić?

- U onom sistemu sam bio gospodin, sada ne znam šta sam.

Hahahaha. Mladene Bojan je ponovo, javljam vam se povodom želje da budete naš gost u Gradišci, u Kultunom centru.

- Je li Boga ti, šta ću vam ja?

Jako ste popualrni ovdje, pa bismo htjeli da diskutujemo s vama javno o temama kojima se bavite.

- Zanimljivo mi je to da me prate i u Republici Srpskoj. Nikad nisam bio tamo, možda je ovo prilika da dođem..

Jeste. Samo recite kada vam odgovara, pa ćemo se uklopiti u termin

- A ne zna ni ja, najbolje u utorak, dok se odmorim od emisije, a ponedjeljak ne volim, a u srijedu bih se mogao vratiti pa imam vremena da uradim emisiju.

Dogovoreno. Mi ćemo vam riješiti troškove prevoza, hrane i smještaja.

- Ma kakav prevoz, ja ću sjesti na autobus i doći, vi mi tamo nađite neki smještaj, bilo kakav, a za hranu ćemo lako. Bitno mi je da ima cigara.

Dobro. Vidimo se onda u utorak.

- Samo da vas pitam, da to nije neka stranka.

Ma nije ne brinite, mi smo udruženje građana.

- Onda dolazim. Pozdrav

Pozdrav Mladene

Ovako je otprilike tekao naš razgovor, a onda nam je Mladen javio da je bolestan, da bi nakon par dana javio da mora na operaciju, pa smo morali otkazati gostovanje. Na žalost svih nas, nikada više nije bilo prilike da realizujemo to gostovanje.

U prvom našem rezgovoru pitao sam Mladena koliko misli da će imati emisija, on je rekao „koliko god bude tema“. Nije se opterećivao ciframa, samo je isticao da će raditi ovaj posao dok ga snaga ne izda. Na žalost izdala ga je prerano, a mi ćemo se zauvijek sjećati njegovih emisja i posebnih rubrika, pogotovo onih KADA SADAMA NE BUDE, KADA GADAFIJA NE BUDE, KADA MADURA NE BUDE i drugih.

Izgubili smo puno. Velika imena odlaze sa Federalne televizije. Ipak, Mladen ode kod svog prijatelja Nisveta Džanke, da kako kaže snime Pozitivne Paralele.

Hvala ti mladene za svaki prilog, za skromnost, različitost. Hvala ti za to što nisi trpio nepravdu, što si bio novinar u pravom smislu te riječi, što si nam ostavio Paralele, i sve svoje silne tekstove na svojoj stranici. Hvala ti što si nas natjerao da te volimo zbog tvojih zanimljivh rečenica, kao što je ona kada si prenio šta ti je jedan gledalac rekao "Kada gledam 60 minuta poželim da pobjegnem iz BiH, kada gledam Paralele, shvatim da nemam kud."

Hvala ti za 18 godina i 670 emisija Paralela.

Hvala ti i srećno ti na onom svijetu sa Džankom.

Mi ne znamo šta će biti sutra ali znamo da će nam tvoje Paralele mnogo nedostajati i znamo šta će biti kada Mladena ne bude. Spominjaćeš se godinama.

Hvala ti još jednom za sve i zbogom.