1247 Objavljeno 23 januar 2020 Autor: Bojan Trgić

Možda po prvi put nakon rata u Gradišci je politička situacija takva, da predstojeći lokalni izbori neće ponuditi ništa novo niti neizvjesno, što je velika zasluga partokratije i dominacijom sitnih interesa kod lokalnih političara.

Stini interesi su prevladali kod brojnih političara na području grada Gradiška, koji su prelijetali iz stranke u stranku. Među njima najpopularniji su članovi Ujedinjene Srpske, koji su prelijetali iz PDP-a u SDS, pa su formirali Izvorni SDS, nakon toga Ujedinjenu Srpsku Nenada Stevandića. Ova stranka je stranka preletača, koja se na republičkom nivou zalaže za mlade, njihov ostanak u Republici Srpskoj i afirmaciju u javnom životu, a apsurd je u tome što su oni pokazali svojim primjerom kako ostvariti  uspjeh u trenutnim političkim uslovima.

Realan cilj osim da budu u vlasti nemaju ni stranke koje se mogu nazvati jedna duša, a dva tijela – DNS i DEMOS, čiji je osnovni cilj biti u vlasti. Da je vlast toliko slatka i neodoljiva pokazao nam je Dragan Čavić iz NDP-a, a kuda ide NDP u Gradišci, još niko ne zna, još ako tome dodamo da je otac predsjednika i odbornika NDP-a, potpredsjednik PDP-a, onda tu nikome ništa nije jasno.

Opozicija je posebna priča. SDS je ostao na dva posvađana odbornika, dok se Vujadin Miljić samo u skupštini potpisuje kao nezavisni odbornik, a suštinski je pokriven kandžom SNSD-a. Ironija je i ovdje veća, ako znamo da je Miljićev sin istaknuti član SDS-a. Samardžija je usamljen, jer mladu ekipu, mahom zaposlenu u Gradskoj upravi Gradiška kontroliše SNSD i Zoran Adžić.

PDP djeluje raštrkano, po ugledu na Banjaluku ali dok su tamo Trivićka i Stanivuković konsolidovali redove, ovdje odbronici i stranka ne idu u istom pravcu. Milan Švraka ćuti, na skupštini ne diskutuje, i na svom fesjbuk profilu se bavi svim osim stanjem u Gradišci, pa je očigledno da ni on neće izaći Adžiću na crtu.

Kao što sam u naslovu rekao, pred nama su najdosadniji lokalni izbori i najprljavija predizborna kampanja, koja će se nastaviti i nakon izbora, jer je trgovina stranačkim dresovima ovdje postala uobičajena stvar, a učestali izbori se dobro iskoriste. To se posebno vidi kod ucjenjivanje radnika, koji se svake godine prijavljuju na konkurse, dobijaju ugovore na određeno vrijeme, a jedina garancija da će ponovo biti primljeni jeste glas. Glas za spas radnicima uzima dostojanstvo ali oni i dalje glasaju.

Zapamtite dobro ove ljude i sami napravite poređenje nakon izbora.

  1. Pavlović Milenko – SNSD
  2. Panić Zvjezdan – SNSD
  3. Vujanović Bojan – SNSD
  4. Sladojević Željko – SNSD
  5. Kovačević Tomislav – SNSD
  6. Kecman Zoran – SNSD
  7. Milanović Novo – SNSD
  8. Šukalo Marko – SNSD
  9. Ristić Dušan – SNSD
  10. Bubulj Marica – SNSD
  11. Pisarić Mirko – SNSD
  12. Stojnić Vanja – SNSD
  13. Kahrić Mehmed – odbornik nacionalnih manjina – Klub SNSD
  14. Ljubičić Predrag – nezavisni odbornik – Klub SNSD
  15. Kočić Dušan – Ujedinjena Srpska
  16. Dakić Mirjana – Ujedinjena Srpska
  17. Stanislav Kozminčuk – Ujedinjena Srpska
  18. Janković Vladimir – DEMOS
  19. Blagojević Dragan – DEMOS
  20. Aleksić Dalibor – DEMOS
  21. Lazić Saša – DNS
  22. Gvozden Ljiljana – SP
  23. Desančić Darko – SP
  24. Dončić Radislav – PDP
  25. Bjelić Goran – PDP
  26. Mrakić Branislav – PDP
  27. Ćosić Olivera – PDP
  28. Samardžija Mirko – SDS
  29. Igumanović Ljubiša – SDS
  30. Mandić Boban – NDP
  31. Miljić Vujadin – nezavisni odbornik