Pandemija korona virusa pored svih negativnih posljedica koje je do sada proizvela pokrenula je niz promjena u svim oblastima svakodnevnog života.

Tako se ovih dana dešavaju i radikalne promjene i na geopolitičkom planu, a situacija koja je zadesila cijeli svijet ogolila je do srži sve probleme koje je zapadnjačka politička kapitalistička elita kumulirala godinama, a to je nedostatak stvarne empatije i suosjećanja sa potrebama i problemima drugih.

Tako smo došli u situaciju gdje su one najbogatije i najrazvijenije zemlje koje bi u ovakvim situacijama trebalo da budu na prvim linijama pomoći počele da se zatvaraju u svoje granice i okreću samoj sebi. Sa jedne strane imamo EU koja je donijela odluku kojom zabranjuje da se medicinska oprema izvozi van granica EU želeći u potpunosti da je sačuva samo za sebe lišavajući tako zemlje koje nisu u mogućnosti da nabave i proizvedu takvu opremu prijeko potrebne medicinske pomoći.

Tu je i svoje lice pokazao i predsjednik SAD Donald Tramp koji je protivno svim humanim vrijednostima nastojao svim diplomatskim, a i nediplomatskim sredstvima da primora njemačku kompaniju Curevac koja je navodno najbliža izradi cijepiva protiv korona virusa da to cijepivo proizvodi samo u SAD i samo za tržište SAD, kao da u svijetu postoje samo SAD.

U vremenu u kome smo se zadesili svijet je najveću pomoć očekivao upravo od zemalja zapadnog svijeta koje deklarativno prednjače u borbi za bolji, zdraviji, humaniji i pravičniji svijet.

Međutim, stvarno stanje je takvo da trenutno pomoć pružaju samo zemlje koje su konstantno na glasu kao protivnici ljudskih sloboda i prava, a to su Kina, Rusija i Kuba. Dok se na Zapadu donekle za Kinu i Rusiju i može reći da pomoć koju pružaju daju iz skrivenih političkih motiva želimo da istaknemo ulogu Kube, male ostrvske zemlje u Karipskom moru koja je već 60 godina na udaru kriminalnih sankcija tog istog zapadnog svijeta.

Ova ponosna nacija čiji je grijeh što je željela da uredi svoje društveno uređenje onako kako to njeni građani žele i kako smatraju da je za njih najbolje, postala je od tada najveći trn u oku SAD i njenih satelitskih saveznika.

Šesdeset godina žestokih i nepravednih sankcija koje trpi ova država nisu slomili duh njenog naroda, nego su ga naprotiv ojačali i osposobili da iz ono malo resursa koje ima izvlači maksimalno, kao što je kubanska medicina nadaleko poznata i priznata u svijetu.

Dugogodišnje sankcije koje su joj nametnute su Kubu osiromašile, oslabile i unazadile, ali je Kuba sada pokazala da posjeduje najveće bogatstvo koje je u ovim trenucima najpotrebnije, a to su ljudskost i empatija. Tako daje korona virus u međunarodne odnose donio jedan paradoks, da jedna od najsiromašnijih zemalja daje pomoć jednoj od najbogatijih zemalja na svijetu i to na njeno traženje.

Naime, na poziv ministra zdravlja i socijalne zaštite Lombardije Đulija Galere Kuba je u Lombardiju (italijansku regiju najteže pogođenu epidemijom korona virusa) poslala kontigent od 52 doktora, od kojih su mnogi već sa iskustvom u borbi sa epidemijama kao što su epidemije ebole u Liberiji ili kolere u Haitiju. Takođe, ovo je šesti tim koji Kuba šalje u pomoć drugim zemljama u borbi protiv korona virusa, jer su prethodno timovi upućeni u Venecuelu, Nikaragvu, Jamajku, Surinam i Grenadu.

Naivno se nadamo da kada ova situacija prođe da se u nekim poljima život neće vratiti na staro, odnosno da će narod Italije, a i ostatka svijeta znati da cijeni pomoć i humanost onih koji su im je dali u trenutku najveće potrebe i konačno da će prema Kubi biti ispravljena istorijska nepravda.