Stara je uzrečica da ime nikoga nije pokvarilo, da kako se neko zove ne bi trebalo biti nikome ni minus, ni plus. Mnoge naše poznate ličnosti su pod imenom koje su dobili na rođenju postali poznati, i sa ponosom ga noslili. Međutim ovdje ćemo navesti par primjera kako se zaista zovu neke naše javne ličnosti, ali mi ih znamo po njihovim umjetničkim imenima.

U fantastičnom grafičkom prikazu kolega sa Nacionale geografije prikazana je raspodjela poslova prema cijeloj populaciji naše planete. Čime se to ljudi bave i koja su najpopularinija zanimanja možete pogledati u grafikonu.

/nationalgeographic.rs/

 

Kada se na Balkanu govori i piše o Nikoli Tesli, najčešće se raspravlja o njegovom poreklu. Oni koji nisu dorasli njegovom delu, pričaju o poreklu, a one koji zamara da se bave nacionalnim pitanjem (pomirite se, bio je Srbin), zanima i zašto se nikada nije oženio.

Malo je poznato da je naš veliki pesnik Laza Kostić bio veliki prijatelj s Teslom i da mu je u jednom pismu predložio da se oženi Lenkom Dunđerskom, jednom od najljepših i najobrazovanijih devojaka njihovog vremena. 

Ovu informaciju potvrdio je Pero Zubac u dokumentarcu o pesniku Lazi Kostiću, u kojem se njegovo prijateljstvo s Teslom tek usputno spominje.

Zapravo je Laza Kostić godinama bio zaljubljen u 30 godina mlađu Lenku te ju je, da bi se zauvek udaljio od nje, za ženu predložio Nikoli Tesli, u pismu koje mu je poslao. Na predlog Laze Kostića da se oženi Lenkom, koja je u tom trenutku imala 25 godina i bila ćerka jednog od najbogatijih Srba tog vremena, Tesla je odgovorio:

- Brak me ne zanima. Ja sam se odavno venčao s naukom.

/www.srbijadanas.com

Prije nekoliko godina, argentinska zvijezda "mekih" pornića" Izabel Sarli postala je ambasador kulture u svojoj zemlji. Izabel je snimila filmove čiji nazivi govore o škakljivom sadržaju: “Vatra”, “Meso”, Ljubav i seks”, “Iskušenje golotinje” i “Tropska ekstaza”. Njen primjer samo je najnoviji u nizu sličnih, od glumica u "tvrđoj" porno produkciji, do striptizeta, koje su odlučile stati za skupštinsku govornicu.

Veliki poglavica u Vašingtonu ponudio je da kupi našu zemlju. On nas uvjerava o svojim iskrenim osjećanjima. To je ljubazno od njega, jer znamo da mu naše prijateljstvo nije potrebno. Mi ćemo razmisliti o njegovoj ponudi. Znamo da, ako je ne prihvatimo, bijeli čovjek će doći s oružjem i uzeti našu zemlju. Veliki bijeli poglavica u Vašingtonu može vjerovati onome što poglavica Sijetl kaže, isto kao što naša bijela braća mogu vjerovati promjeni godišnjih doba.