Pucketaju kokice na Trgu Politike...

Ispred Radio Beograda
Autobus nagužvan ljudima kreće i uzdiše
Nije ni njemu lako

Sjedim na mjestu koje sam prozvala svojim
Jer me podsjeća na neku nježniju "ja"
Šutim i sjedim uz cigaru
Ne sjećam se kad sam bila ovako opuštena

Sve je ovdje izi pizi
Ovaj velegrad zna napipati svoje bilo
Zna popiti kavu s drugarima
I razmijeniti dojmove od jučer

Pašu mi ovi ljudi
Jer će lako povesti razgovor o Proustu
Uhvatiti moment kao fotografiju
I uživati u nepoznatoj poeziji

I tko zna kamo će me večer odvesti
Ova topla proljetna, beogradska
U poljupcima koji ne moraju značiti ništa
A možda nam zavrte svjetove

Paše mi ovaj grad
Muškarci se zagledaju u dugonoge djevojke
Djevojke im odgovaraju smješkom
Da, valjalo bi češće sjediti
Ovdje na Trgu Politike...

/Mirela Remi Priselac/