Na jučerašnjoj 20. redovnoj sjednici Skupštine grada Gradiška, odbornici su iscrpili čak 45 tačaka Dnevnog reda i to za manje od šest sati, koliko je trajala sjednica bez pauza.
Kada sve saberemo i oduzmemo, odbornici su na svaku tačku trošili u prosjeku osam minuta. Za tih jedan dan, plus da im damo par dana pripreme odbornici su inkasirali 460 KM, plus ako “naleti” neka svadba ili poziv stranaca za šta dobiju lijepe dnevnice, onda tih 500-600 KM nije ništa drugo nego nagrada za nerad.
Ako stvari analiziramo detaljnije, na primjer, Marko Šukalo se nije pojavio na sjednici gotovo godinu dana, kako juče predsjednik Skupštine kaže, najviše svojom krivicom ali ga narod i dalje plaća mjesečno 460 KM.
Ostale odbornike čekaju veliku problemi s ramenima u starosti, jer svako malo podižu ruke i glasaju za sve i svašta. Dobar dio njih ne zna poslovnik, a većina ne smije stati pred gradonačelnika, jer su svi na neki način zaduženi kroz ostvarivanje ličnih interesa, pa zastupajući lične i partijske interese, zaboravljaju da ih je narod birao kako zastupali opšti interes.
Prateći sjednice lokalnih Skupština u Prnjavoru, Srpcu i Laktašima, moglu slobodno reći, da nigdje nema više sujete kao u Skupštini grada Gradiška. To je posebno bilo jasno i vidljivo juče, kada ni jedan amandman opozicije nije podržan od strane vladajućih, niti je išta rađeno na nekoj vrsti kompromisa. Veliki doprinos tome je dao i sam gradonačelnik Gradiške Zoran Adžić, koji uvijek ima grub pristup prema svemu, a kada bude suočen sa određenim činjenicama, često se povlači i po pravilu tvrdi da nije bio takav. Ako ćete konkretno, Adžić voli da mu dođete na noge, da vas ponizi, a onda da vam da neku sitnicu pa da sve vrijeme vaše dalje saradnje upravlja vama.
To je pokušao i s nama, kada nam je sugerisano da nakon zabrane prenosa u “Areni” Gradiška sve izgladimo sa gradonačelnikom ali sam ja insistirao da to riješi direktor Arene, Miloš Vujnić, jer to tako treba ići. Gradonačelnik prima platu od građana i treba on njima da služi, a ne građani da njemu podilaze ali šipak, kad živimo u kvazidržavi i kvazidemokratiji, tako nam je kako nam je, ipak preko nekih stvari se ne ide.
Kada pogledamo odbornike SNSD-a, većina njih je, na neki način zbrinuta, pa na sjednicama često ispadaju smiješni kada brane određene stvari, sa floskulama “to je dobro i ja zaista smatram da je dobro”, kako je juče na sjednici nekoliko puta rekao Tomislav Kovačević. Ono što još više brine jeste ćutanje mladih odbornika Dušana Ristića i Branka Straživuka, koji sjede kao fikusi i dižu ruke po automatizmu. Okosnica SNSD-a su Novo Milanović, Danka Mikić i Zvjezdan Panić, dok se doktor Bojan Vujanović i dalje ljuti na mene, iako mi je najzabavniji odbornik uz Dragišu Cvijića.
Rasturena Ujedinjena Srpska je morala doživjeti ovakvu sudbinu, jer je ova partija generalno zamišljenja kao partija ličnog interesa. Kada gledamo pojedinačno Jovana Kodić nešto pokušava preko udruženja “Vrbaška kroz vrijeme”, Dušan Kočić se vodi kao odbornik, a Siniša Adžić bi najviše volio da nije u ovoj partiji. U statusu kvo je doktorica Tanja Pećanac, kojoj je karijera na prvom mjestu a ostvarenje tih ciljeva je moguće samo uz dobru saradnju sa SNSD-om ali je za to narod nije birao.
Uz Ujedinjenu Srpsku je DNS, kojeg čeka slična ili možda još gora sudbina. Saša Lazić se uvijek borio za sebe i Kozince ali u Kozincima odavno ništa nije urađeno, Đorđe Grujičić je na izlaznim vratima, dok će Predrag Ljubičić tamo gdje mu gradonačelnik kaže.
Veliko razočarenje je DEMOS, koji se ponaša kao i vrh partije, djelujući bez kičme i strogo čuvajući fotelje koje su njegovi članovi dobili u raspodjelu gradskog kolača. Jankovića su zbog ovakvog ponašanja kaznili glasači, pa je pitanje kako misli čekati naredne lokalne izbore.
Socijalistička partija Srpske je nešto što bi prije 10-ak godina bilo ismijano kao projekat ali u nakaradnom društvu ova priča dobro prolazi. U Gradišci su botovi Snježane Gvozden najvulgarnije vrijeđali moju porodicu, dok sam ja njima jasno i direktno govorio šta mislim. Narod je to pokazao na izborima, gdje uz “sve pare” nisu uspjeli dobiti direktan mandat u NSRS.
Socijalisti Petra Đokića ili ti Strahinje Jurišića su odmah nakon posljednjih lokalnih izbora pobjegli Adžiću pod skute, pa se Jurišić izgubio u Klubu SNSD-a, a njegova partija poprilično ispašta zbog toga. Uz sve lošiji pedigre koji im pada na pleća zbog grijehova predsjednika partije, Petra londonskog đaka Đokića, ni ovoj partiji se ne piše dobro u narednom periodu.
Za ovakvo stanje u Skupštini grada, za brzo glasanje svakakvih zakona i nameta najveću odgovornost ima opozicija, koja je juče prećutala poskupljenja vode i odvoza smeća. Jedini je narodni poslanik Radislav Dončić komentarisao ovu temu ali je i on često preopširan i sve više naginje na populizam.
Veliku odgovornost za nekritički pristup nosi bivši gradonačelnik Zoran Latinović, koji često dopusti da ga njegov imenjak i akutelni gradonačelnik ponižava, te ćuti na stvarima gdje bi trebao dati svoje mišljenje. Latinović ako ne zna kako bi mogao diskutovati, neka pogleda jučerašnju sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske i vidi kako Nebojša Vukanović komentariše potrošačku korpu sa 10-ak papira, decidno ukazujući kako nas vlast obmanjuje. Latinović kroz diskusije često izgleda kao da nije pročitao ni Dnevni red, kamoli kompletan materijal, pa u svojim diskusijama malo-malo pohvali budžet i način na koji se on troši.
Njega u stopu prati Zoran Vekić, koji bi trebao biti mlada snaga opozicije ali je Vekiću umjesto Đorđa Vučinića draži Denis Šulić, pa se on nerado javlja da diskutuje, a i kada se javi često pohvali određene odluke vlasti. Vekić je sigurno omiljeni predsjednik mladih jedne opozicione partije aktuelnoj vlasti u RS. Slično je i sa Vesnom Gluvić Čelić za koju se sve češće priča da je poslana od strane gradonačelika u opoziciju, jer je samo jedom diskutovala i to kada se radilo o njenoj smjeni sa mjesta direktora JZU Doma zdravlja Gradiška.
Jedina koja se budi i nešto pokušava je Milica Šukalo ali je i njoj neophodno više temperamenta i snage da se bori za svoje stavove i diskusije. Nešto pokušava i Branislav Mrakić ali je i on izgleda zabavljen sobom, jer su i njegove diskusije više populističke a manje temeljne i jasne. Posebno je nedostajalo da on kao radnik Vodovoda prodiskutuje povećanje cijene vode ali je izabrao da ćuti.
Zaista brine činjenica da nemamo političara kao što je Milenko Pavlović, koji u svakom momentu zna šta govori, a uvijek to radi staloženo i pristojno. Milera ne prate mlade kolege odbornici, nego idu linijom manjeg otpora.
Skupštini grada Gradiška grčevito treba nekoga ko će na pravi način zastupati prava građana, pokretati inicijative, učestvovati u akcijama zarad drugih a ne lične promocije, protestovati i smjeti reći ne. Da takvih ima mnogi ne bi mogli ćutati ako ništa zbog stida, a mnogi bi se stidjeli da budu odbornici.
