Auto Janković
499 Objavljeno 19 maj 2021 Autor: Zlatko Zahović

''Da uništite kulturu, ne morate spaliti knjige. Dovoljno je da ih ljudi prestanu čitati'', svojevremeno je izjavio pisac Rej Bredburi. Iako je digitalizacija učinila da nam mnoga književna djela budu dostupnija, aktivnost čitanja knjiga danas je na niskim granama. Ipak, pravi ljubitelji knjiga našli su platformu da se povežu i dijele strast prema raznim književnim djelima. Društvena mreža Instagram omogućila im je da naprave profile u kojima promovišu čitanje knjiga, tzv. bookstagram i stvore svoju malu zajednicu. Marina Mučalović i Milica Gajčić, studentkinje germanistike Filološkog fakulteta u Banjoj Luci,  vlasnice su stranica na Instagramu na kojima sa svojim pratiocima  dijele ljubav prema čitanju knjiga. 

''Ja se sjećam da je bio jul ili jun 2017. kada sam otvorila stranicu na Instagram-u, poslije srednje škole. Kraj srednje škole, početak fakulteta. Ganjala sam prijemni ispit, htjela sam samo da se povežem sa ljudima koji čitaju knjige, da bih pronašla još ljudi od kojih bih dobila preporuke, ne samo ono što se nudi u knjižarama i slično. I eventualno da nađem nešto što ja ne bih vjerovatno pronašla sama. Upoznala sam i neke ljude preko toga. Sa nekima sam postala dobar prijatelj'', pričala je Marina o počecima svoje stranice pod nazivom polyglot_booklover.

Milica je svoj bookstagram freeyourshelf pokrenula u martu 2019. Kao razlog za pokretanje ove stranice navela je činjenicu da preko interneta može stupiti u kontakt sa više ljudi koji imaju sličan hobi i sa kojima može razmijeniti iskustva.

''Ja sam napravila profil, jer nema puno ljudi u mojoj okolini koji vole da čitaju i sa kojima mogu da pričam o pročitanom. Samo nekoliko ljudi iz mog društva je razvilo ljubav prema knjigama, ali kad god sam predlagala da se napravi neki book club, odnosno knjiški klub, oni nisu imali vremena ili su imali previše štiva da čitaju za fakultet. Zato sam napravila profil - da se povežem sa ljudima koji takođe vole dosta da čitaju i da razmjenjuju utiske. I naravno da tako saznam i za neka djela za koja inače ne bih saznala'', osvrnula  se Milica na početke stranice.

Ljubav prema čitanju Milica i Marina njeguju od djetinjstva. Milica je, doduše, počela da čita malo ranije. Zbog svoje ljubavi prema bajkama kao mala djevojčica naučila je čitati prije polaska u osnovnu školu. Od tada se nije odvajala od knjiga. Prema ovom hobiju usmjerila ju je njena majka.

''Moja mama je knjiški moljac, ali ona me nikad nije forsirala da čitam mnogo. Ja sam prosto naučena odmalena da volim da čitam, jer mi je dosta čitala bajke. Te bajke sam znala da naučim napamet, koliko sam puta tražila da mi se pročitaju. I onda kada bi ona odlučila da nešto izmijeni u bajci koju bi mi čitala, ja bih joj rekla: ''Mama, to ne ide tako, znam sve napamet.''.

Od tada sam razvila želju za čitanjem. Moja komšinica uvijek spominje jednu anegodotu - da sam kao mala, još prije nego što sam krenula u osnovnu školu, uvijek ispred zgrade nosila knjigu koja je bila veća od mene same. Pritom nisam bila introvertna, voljela sam i da se igram sa drugom djecom, ali isto tako su mi knjige činile ogroman dio dana. I već tada sam čitala, iako je to drugim ljudima bilo neobično da vide'', prisjetila se Milica.

Marina je takođe otkrila svoju fasciniranost knjigama kada je bila dijete. Pored želje za znanjem knjige su joj bile na neki način i prijatelji. 

''Ja se sjećam da je moje intenzivno bavljenje čitanjem knjiga počelo u dvanaestoj, trinaestoj godini kada nisam imala mnogo prijatelja. Završava se osnovna, upisuje se srednja, tu si izgubljen u vremenu i prostoru, tražiš svoje mjesto. I sve trebaš da shvatiš u tom trenutku, pitaš se zašto to već ne znaš. Ne znaš ni ko si ni šta si, ni kuda ideš. Tako da sam tada počela da čitam knjige. To čitanje je bilo ogroman dio mog dana''.

Čitanje je aktivnost koje se ne odriču ni kada imaju malo slobodnog vremena. Kako obe tvrde izgovora za nečitanje nema.  Čitati možemo i na pauzi za kafu u nekom udobnom kafiću.

''Čim ugrabim slobodno vrijeme, uzimam knjigu. Odem negdje na kafu i dok je pijem, obično čitam. Često se uhvatim da razmišljam o tome kako ne znam šta bih radila u slobodno vrijeme da nema knjiga'', kategorična je Milica, a Marina se nadovezuje: 

''Bukvalno je knjiga nešto što uvijek imamo u torbi za čitanje, čak i kada u redu stojimo. Čim bude neki period vremena kad ja imam nešto da ne dangubim ja ću uzeti čitati knjigu, eventualno biti na Instagramu, ali većinu tih aplikacija u posljednje vrijeme koristim u neke pozitivne svrhe, ne samo da gledam neke gluposti i da se smijem, već i da naučim nešto''. 

Knjiga treba da nas navede na razmišljanje i ostavi jak utisak

Jedna od dodatnih prepreka ljudima ka čitanju knjiga kod nas su i visoke cijene knjiga. Marina je u svojim posjetama Njemačkoj primijetila da su cijene knjiga tamo daleko niže:

''Knjige su kod nas poprilično skupe u usporedbi s drugim državama, pritom im je kvalitet loš. Ovdje ljudi neće dati određenu veću količinu novca da kupe kvalitetnu knjigu, što opet razumijem. Lektire koje mi čitamo na fakultetu u Njemačkoj koštaju dva, tri, četiri eura, najviše pet u zavisnosti od obima, a kod nas prevodi tih knjiga koštaju devetnaest maraka''.

Kao potencijalno rješenje ovog problema Marina preporučuje kupovinu knjiga preko interneta. Tačnije preko Instagram stranica koje prodaju starije i korištene knjige:

''Dosta knjiga sam kupila od jedne djevojke koja prodaje knjige preko svog Instagram profila. Većinom su te knjige korištene što nije loše, neka starija izdanja koja se mogu naći kod nje za par maraka, danas se takve knjige ne mogu naći u prodaji. Ne štampaju se, ne prevode''.

Kao jednu od svojih omiljenih Marina je izdvojila knjigu ''Lutkar'' norveškog pisca Justejna Gordera.

''Priča je o čovjeku imena Jakop koji je povučen i hoda samo po sahranama. Tu pronalazi ljude, odnosno sagovornike jer nema prijatelje. Niko od tih ljudi sa sahrane ga ne poznaje. U razgovorima sa njima, pošto je i sam poliglota, on im objašnjava etimologiju riječi u dva jezika. Dosta se stvari u ovoj knjizi mogu naučiti usputno uz glavnu priču''.

Milica je teškog srca izdvojila (samo) jednu omiljenu knjigu:

''Knjiga koju sam ja izdvojila kao jednu od omiljenih je ''Senka vetra'' španskog pisca Karlosa Ruisa Safona. "Senku vetra" rado preporučujem ljudima koji su čitali i zavoljeli Borhesa ili Umberta Eka. To je prvi dio serijala "Groblje zaboravljenih knjiga", ali može isto tako da se posmatra kao knjiga za sebe. Uz "Senku vetra" šetamo Barselonom koja se još uvijek oporavlja od posljedica Drugog svjetskog rata. Ovo je knjiga o knjigama i svi knjigoljupci će vrlo rado da uplove u ovaj čudesan svijet i kasnije neće htjeti da se probude. Danijel Sempere je glavni lik s kojim upoznajemo knjišku tajnu Barselone i "Groblje zaboravljenih knjiga" kao mjesto gdje se knjige čuvaju od zaborava. Običaj je da kad neko prvi put posjeti ovo mjesto, izabere jednu od knjiga o kojoj će se brinuti i kojoj neće dozvoliti da bude zaboravljena. Tako Danijel nailazi na "Senku vetra" autora Hulijana Karaša, međutim brzo shvata da se djela ovog autora masovno spaljuju i da on čuva jedan od rijetkih primjeraka ovog romana. ‘’

Takođe, autor o čijim djelima Milica često piše na svojoj stranici je  Franc Kafka. Prvi put sa Kafkinim djelima susrela se u srednjoj školi.

''Kafka je definitivno jedan od mojih omiljenih autora. Prvi susret sa Kafkom je bio u srednjoj školi, sjećam se, čitao se ''Proces''. Svi su već tada znali da volim da čitam i da redovno pratim sve lektire, a kada sam spomenula da treba da čitam Kafku, ljudi su mi govorili: ''Jooooj, samo njega da preživiš, poslije će sve biti interesantnije''. Njima je bio dosadan i neshvatljiv. Ali ja generalno kad čujem da je nešto kompleksno i da se teško razumije, kao da se zainatim da pročitam baš to i gotovo uvijek mi takve knjige ispadnu najzanimljivije. Tako je bilo i sa Kafkom, on ima neobičan stil - pun metafora i lako se izgubiš u njegovom svijetu. Ja volim da me knjiga navede na razmišljanje, da mi ne da mir, da me okupira sa svih strana. A kad završim neko Kafkino djelo, ono ostavlja na mene jak utisak i proganja me godinama, zato ga i ubrajam u omiljene autore. Nije uvijek bitno šta je pisac tačno htio da kaže, već šta ste osjetili prilikom čitanja, svaka knjiga projektuje ono što je u tebi i to je činjenica, a Kafka će vas navesti da osjećate  mnogo, samo ukoliko mu date šansu''.

Ruski klasici i Andrić

Marina i Milica velike su ljubiteljke ruskih klasika. Ipak, Milica je mišljenja da ne dijele svi ovu ljubav:

''Na bookstagramu sam upoznala ljude koji ne vole da čitaju klasike, više čitaju lakšu literaturu, onako za opuštanje. Ja to ne osuđujem, ali u klasicima najviše pronalazim sebe. Ipak, nisam osoba koja će nametati to drugima, jer razumijem da ne vole svi da čitaju sve. Ali bar meni se svidjelo sve što sam pročitala od, recimo, ruskih pisaca - ''Braća Karamazovi'', ''Majstor i Margarita'',  ''Zločin i kazna'', ''Ana Karenjina''… 

Pored ruskih klasika, Milica voli da čita i domaće pisce. Izdvojila je Andrićeva djela kao jedna od omiljenih domaćih djela:

‘’Kada bih morala da izdvojim samo jednu njegovu knjigu, teška srca bih se odlučila za ‘’Ex Ponto’’. Čitala sam je kao lektiru u srednjoj školi. Čitala sam i ‘’Na Drini ćuprija’’, ‘’Gospođicu’’, ali ‘’Ex Ponto’’ je najviše uticao na mene u tom periodu i nekako mi je najviše leglo upravo to djelo. Zato bih izdvojila njega, iako je Andrić maestralan i ne mogu reći ‘’Ex Ponto’’ je bolji od ‘’Na Drini ćuprija’’, već prosto subjektivno gledano mi je ova knjiga više značila u tom periodu kad sam se prvi put upoznavala sa njom.“  

Višejezičnost i učenje stranaca da pričaju srpski jezik

Kao što naziv njene stranice ukazuje, Marina je poliglota. Pored srpskog jezika uči još pet jezika: njemački, engleski, italijanski, španski i japanski.  

Ono što je bitno je da ukoliko učite jezik morate biti 'u kontaktu' s njim, inače ga lako možete zaboraviti. Takav slučaj je bio i sa Marininim poznavanjem japanskog jezika:

''Za japanski sam imala dvije diplome koje sam dobila za poznavanje ovog jezika prije pet, šest godina. Ali sam nedavno shvatila da sam poprilično zaboravila jezik. Onda sam pomoću aplikacije Duolingo  povratila dio znanja tog jezika''.

Za poznavanje stranog jezika potrebno je dobro poznavanje maternjeg jezika. Marina je svoju ljubav prema srpskom jeziku odlučila prenijeti i na ljude kojima ovaj jezik nije maternji. 

''Pronašla sam neke ljude koji uče srpski a iz država su koje su nama daleke poput Brazila, Meksika, čak i Amerike i Kanade. Njima dosta pomažem. Preko whatsapp grupe, djevojke iz Srbije i ja jedina iz Bosne im pomažemo da nauče srpski. Čak ih učimo da koriste ćirilično pismo. Jedan momak iz Meksika baš se trudi da što više koristi ćirilicu i poprilično je zaljubljen u našu kulturu. Kada se uspijemo organizovati čujemo se naveče i preko aplikacije  Zoom i pričamo na našim jezicima. To je super jer i oni meni dosta pomažu da usavršim jezike koje ja učim, ja njima pomažem oko učenja srpskog. ''

Stripovi, poezija i umjetnost

Na Miličinom bookstagramu mogli smo primijetiti da pored knjiga čita i stripove, iako, kako sama priznaje, rjeđe nego ranije:

''Dylan Dog mi je omiljeni strip junak. Ranije sam čitala stripove dosta više, a sad sam ih nekako zapostavila, jer su mi se interesovanja malo promijenila. To ne znači da ih ne volim i dalje. Definitvno nekad uzmem da ih čitam ponovo, dođe mi tako da se vratim malo i tome. Ali prije sam ih dosta više čitala, krajem osnovne i tokom srednje škole, DC, Marvel stripove... DC više nego Marvel''.

Milica i Marina takođe se trude da ljubav prema poeziji prenesu i drugima. Milici je, kako je istakla, citat kojim se vodi onaj od Branka Miljkovića koji glasi „Pjesnik je oduvijek bio onaj koji u drugima liječi bolest od koje sam umire.“ U naglasku priča na Instagramu kombinuje omiljene pjesme sa dragim slikarskim djelima. 

''Znam da se ne dešava često da neko voli i poeziju i prozu odmalena, ali kod mene je bio baš takav slučaj. Mnogo volim poeziju i odlučila sam da neke pjesme, koje sam čitala i koje su na mene ostavile utisak, podijelim u tim istaknutim objavama, kao i neka umjetnička djela, jer mislim da nema dovoljno umjetnosti na društvenim mrežama''.

Marina, koja takođe u svojim naglascima priča dijeli omiljene pjesme i umjetnička djela se nadovezala:

''Zašto umjetnička djela? Umjetnička djela zato što smatram da umjetnost treba više da bude zastupljena na društvenim mrežama. A pošto na fakultetu učimo o kulturi, u ovom slučaju njemačkoj kulturi, objavljujem njemačke slikare koji se pominju u sklopu tog predmeta. Željela bih jednog dana da budem nastavnica ili profesorica njemačkog jezika i književnosti, treba da i druge učim tome. Tako da mislim da će to biti zanimljivo ljudima koji će otvoriti te hajlajtove, možda će im se svidjeti neka od djela ili neki slikar posebno. Smatram takođe da poezija nije dovoljno zastupljena''.

Ne morate pročitati knjigu do kraja ako vam se ne sviđa

Kada se radi o čitanju knjiga Marina i Milica smatraju da ne trebaju postojati određeni kalupi koji diktiraju šta treba a šta ne treba da se čita.

''Nije sramota da knjigu koja vam se ne sviđa ostavite. Ne morate je pročitati do kraja samo zato što društvo propagira da treba nešto da se čita. Trebate tražiti knjige i žanrove koji vama odgovaraju'', istakla je Marina.

''Čitanje je nadograđivanje sebe, i iz tog razloga čitajte šta želite i razmišljajte o pročitanom. Ne dozvolite sebi da upijate sve što vam se servira o nekoj knjizi kao spužva i ne dozvolite da vas stavljaju u kalup onog famoznog objektivnog "šta je pisac htio da kaže", jer na taj način nećete pronaći dio sebe u djelu. A to je poenta čitanja: da upoznate sebe i svijet oko sebe, da razumijete i iznad svega da osjećate i da se oslobodite. Knjige mogu da vam postanu najbolji prijatelji, ukoliko im to dozvolite'', zaključila je Milica.


Pratite ''Micro mrežu'':
Facebook, Logo, Social Network, Network What is the history of Instagram's logo? - QuoraTwitter logo history | Creative Freedom

Centari civilnih inicijativa