Krčma kod Ace
232 Objavljeno 03 januar 2022 Autor: Micro Mreza

U predstavi ''Jugoslavija'' igram više uloga, a ona koja mi je obilježila taj rad i donijela nagradu na festivalu u Jajcu je uloga Medihe (jedna usamljena i divna žena, koja živi u prošlosti i pokušava pružiti ruku spasa glavnom junaku).

Predstava ''Jugoslavija, moja otadžbina'' rađena je u koprodukciji Pozorišta Prijedor i Gledališča Koper i ovo je ujedno i moja prva saradnja sa oba pozorišta.

Započela je ovako razgovor za ''Glas Srpske'' glumica Narodnog pozorišta Republike Srpske Miljka Brđanin, osvrćući se na jednu od predstava koja je obilježila ovu godinu, uz komad ''Stranci u noći'', jubilej ''Kokoške'', te još nekoliko projekata u kojima je tokom godine učestvovala.

''Koprodukcije su bitne, spoznaja gdje ste u odnosu na druge i samo upoznavanje s novim kolegama, sa njihovim pristupom i metodama radu, razmjena energija i znanja i promjena sredine, donosi vam novi dašak i novi pogled na stvari i tako imate mogućnost da razvijate i produbljujete svoj glumački izraz. Jedan dio ekipe, glumački i autorski tim, čine moje kolege iz NPRS, dok su druge kolege iz Prijedora i Kopra i, naravno, reditelj Marko Misirača, s kojim sam već imala priliku da sarađujem u matičnoj kući. Čeka nas gostovanje u Trstu i nadam se skorom gostovanju i u Banjaluci'', dodaje ova glumica, s kojom smo u ovom novogodišnjem razgovoru napravili jedan omanji osvrt na ovu godinu, ali i na planove koje ima za iduću godinu.

GLAS: S obzirom na to da je u pitanju savremeni komad, zašto je uvijek važno oživljavanje savremenog književnog djela u pozorištu?

BRĐANIN: Koliko god je bitno oživljavati klasične komade, toliko je bitno i baviti se savremenim djelima i aktuelnim temama. Treba njegovati savremene dramske pisce i pokušati oživjeti njihova djela na sceni. Dužnost pozorišta jeste da bude društveno angažovano i da se bavi jednako savremenim komadima, kao i samim klasičnim djelima.

GLAS: Jedna od predstava u kojoj ste ove godine igrali je komad ''Stranci u noći'', jedna od popularnijih i gledanijih predstava u Narodnom pozorištu RS. S obzirom na to da predstava govori o otuđenosti među ljudima, lažima i istinama, šta je ono što je posebno važno u njenoj suštini i zbog čega je publika toliko voli?

BRĐANIN: Predstava ''Stranci u noći'' Narodnog pozorišta RS ove godine je nagrađena kao najbolja predstava sezone, što je nekako i logičan put, s obzirom na to da je publika jako voli i da se traži karta više. Sam rad na predstavi je bio detaljan i dugotrajan (s obzirom na to da smo zbog pandemije morali stopirati proces na par mjeseci), što nam je možda i dalo mogućnost i vrijeme da se više posvetimo samom tekstu i da nekako ''nalegnemo'' na same uloge (likove). Proces je bio divan, odlična glumačka ekipa sa Slađanom (reditelj ) na čelu, poznate kolege, na koje možete da se oslonite i tema u kojoj se svi možemo pronaći. Tehnologija nam je donijela mnoge dobre stvari, ali, nažalost, i loše. Mogućnost da se lažno predstavljamo, da živimo lažne i podvojene živote, jeste možda najopasnija strana te medalje. U predstavi padaju maske i suočavamo se sa našim istinama, što je jako neprijatno i otvara mnoga vrata koja smo pokušali držati zatvorenim, stvari koje smo gurali ispod tepiha izlaze kao duhovi i proganjaju nas. Svi se prepoznajemo u tome, a i publika se lako poveže sa nama jer svi smo zaglavljeni negdje i pokušavamo naći svoj put, a kad se ogolimo, ostane samo jedan ranjiv čovjek sa svim svojim manama i vrlinama. ''Prijatelji, a u stvari stranci''.

GLAS: Jesmo li se previše otuđili u pandemiji i kako je sve ovo djelovalo na rad u pozorištu?

BRĐANIN: Ova pandemija jeste, nažalost, unijela prvenstveno strah među ljude, odvojila ih jedne od drugih i uskratila jednu vrstu slobode. Svakako da je uticala i na nas kao pojedince, uticala je na sve segmente društva, tako i na samo djelovanje pozorišta. Mislim da se dobro borimo, i dalje igramo, radimo nove predstave, radujemo se dolasku publike (iako je smanjen broj publike) i trudimo se da se izborimo sa izazovima novog vremena. Ono što jeste opasno, jeste samo otuđenje koje ne smijemo dopustiti. Kao što je glumcu potrebna publika, tako je i bilo kojem čovjeku potreban čovjek preko puta njega. Potrebni smo jedni drugima, jer bez uzajamne komunikacije, bez dodira, bez zagrljaja, bez ljubavi, empatije, bez razumijevanja gubimo smisao života. Gubimo sebe.

GLAS: Ovu godinu u Narodnom pozorištu Republike Srpske obilježio je jubilej - 20 godina od premijere ''Kokoške'', u kojoj i Vi igrate. Zašto publika toliko voli ''Kokošku'' i zašto je Vama posebna?

BRĐANIN: Dvadeset godina je zaista jedan dug period, a mi imamo, eto, našu ''Koku'', koju sve te godine igramo sa ljubavlju i osmijehom na licu. Ni slutili nismo da će ona da poživi toliko dugo, ali, eto, neki magični prah odozgo joj je podario taj život i put. Na nju gledam nostalgično. Moji, među prvim koracima glumačkim u NPRS, počeli su tada. To uzbuđenje kada sam dobila ulogu, kao studentkinja, bilo je tada neopisivo. Predivna ekipa, kolege i prijatelji koji čine dio ove predstave zajedničkim snaga drže je u životu, kao i sama uprava pozorišta, koja je njeguje i čuva na repertoaru sve ove godine.

GLAS: Kakve planove imate za iduću godinu i šta o novim projektima možete da nam otkrijete?

BRĐANIN: Već sredinom januara krećemo sa radom na novoj predstavi ''Bolest'', autora i reditelja Nikole Pejakovića, u našoj matičnoj kući. Takođe, sa svojom prijateljicom Draganom Purković Macan počinjem rad na njenoj predstavi, koja je ujedno i njen doktorski rad. Zatim, tu je Studio škole glume za odrasle u Gradskom pozorištu “Jazavac”, koji već drugu godinu vodim i sarađujem sa divnim ljudima, te stare predstave u januaru koje igramo, tako da u 2022. ulazim radno. Radujem se božićnim praznicima i volim ovo prazničnu atmosferu. Okružen ljudima koje voliš, u mislima sa onima s kojima nisi u mogućnosti biti i koji više nisu tu, posvećen porodici i mogućnosti da sagledaš sebe i svoje djelovanje i da pronađeš svoj mir.

GLAS: Za kraj, kakvu poruku imate za naše čitaoce?

BRĐANIN: Želim nam zdravlja, ljubavi, prepoznavanja, snage da izdržimo sve što nam se nađe na životnom putu i da budemo koliko god možemo bolji ljudi! Čuvajte svoju porodicu i prijatelje, bez njih smo samo stablo bez korijena! Srećna Nova!

/Glas Srpske/

Auto Janković