1293 Objavljeno 19 septembar 2017 Autor: Dejan Janković

U okviru manifestacije „Gradiška jesen 2017“ danas su na platou ispred Kulturnog centra Gradiška prezentovani neki od starih zanata. Gosti su imali priliku da vide kako se nekada tkalo, pekla rakija, izrađivale košnice, kakva su se slatka i slana jela pravila, šta se oblačilo i obuvalo.

Željko Blagojević, direktor Kulturnog centra Gradiška istakao je da je cilj bio da se predstavi što veći broj zanatlija, ali i da se prikaže da neki zanati nisu pred izumiranjem jer ima mladih ljudi koji se bavi tim zanatima, ili barem pokazuju interesovanje za njih.

Jedan od njih je Aleksandar Dragić iz Banjaluke, koji je sa 21 godinom najmlađi tkač u Republici Srpskoj. Završio je srednju građevinsku školu, ali danas je vrstan majstor na razboju i sakuplja narodne nošnje iz svih krajeva Bosne i Hercegovine.

„Bavim se tkanjem već tri godine, tkam torbe, pregače, pojaseve, tkanice, radim za KUD-ove, ali i za domaćinstva, posla ima ko hoće da radi. Namjeravam i dalje da se bavim ovim poslom“, dodao je Aleksandar.

Nakon 39 godina rada obućar Boško Đurašinović iz Gradiške kazao je da zanat kojim se bavi nažalost nema svijetlu budućnost.

„Volim svoj posao, radio sam ga toliko godina, ali eto danas nas je dokusurila kineska roba slabog kvaliteta, ali narod ide gdje je jeftinije, šta se može. Rijetko ko popravlja obuću, pa smo i mi cijene snizili na najmanje, ne bih preporučio mlađima da se bave mojim zanatom, ne zato što je to težak posao, već zato što će teško doći do dinara u ovom moru konkurencije, džaba i kvalitet, kad cijena sve diktira“, napominje Boško.

Kako se kaže „zanat je zlatan“, da li ova izreka vrijedi, sami prosudite, zanati zavisno jedni od drugih dolaze i prolaze, dolaze i neki sasvim novi i unosniji, ali ovakve manifestacije su prilika da se ožive sjećanja, ali i da daju nadu kakvu daje Aleksandar iz naše priče.