Auto Janković
578 Objavljeno 23 april 2021 Autor: Đorđe Latinović

DOBRA ZEMLJO, LAŽU. Šarl de Gol se jednom upitao „Kako možete upravljati zemljom koja ima 246 vrsta sireva?“, on koji je svim srcem iskreno volio svoju Francusku. Kako voljeti BiH nasuprot nje same? - pitanje je za svakog ustavnog patriotu ove zemlje. U čemu je problem, nas koji živimo u BiH, da čak ne možemo reći da volimo svoju zemlju? Reći da su za to krivi samo loši političari, bilo bi netačno, površno i neozbiljno.

Vjerovati da je to istorijski udes, loša sudbina i nekakvo prokletstvo, bio bi čisti fatalizam, koji odbija bilo kakvu mogućnost prosperitetnog života, inače sasvim običnih ljudi iste prošlosti, jezika i  kulture. Srbi, Bošnjaci i Hrvati u svakodnevnom životu su ljudi koji brinu iste brige, dijele iste životne okolnosti, slično razmišljaju i imaju ista nadanja i očekivanja. Srbi, Hrvati i Bošnjaci nisu ni po čemu drugačiji, od ostalih naroda u Evropi i svijetu, da bi bili nesposobni za civilizovan politički život. Može li se ovakva BiH voljeti iskreno i bez rezerve? Šta je to što nas sprječava da BiH doživljavamo kao svoju domovinu i otadžbinu? Ima li bezuslovnog i poštenog patriote ove zemlje, koga ne dira viševjekovna nesrećna sudbina ove zemlje?

U našim postsocijalističkim društvima dominira „loženje na državu i naciju“. Političke vrhuške pale narod na: „tri slatka čudovišta: populizam, nacionalizam i konzervativizam“. Kao što je poznato sve su države „hladna čudovišta“, bez morala i etike, neosjetljive na muke običnih ljudi. Svaka poslijeratna vlast u BiH na nivou države, entiteta i kantona, u sve tri verzije, u nedostatku političkih programa opstaje na „simboličkom kapitalu patriotizma i etničkog nacionalizma“. Svako uporno brani svoje, i to traje u nedogled. U BiH je mnogo nepatriota, koji BiH ne doživljavaju kao svoju državu. To je njihovo pravo, ali i zabluda. S druge strane, u  BiH je mnogo lažnih patriota, koji se izdaju za prave patriote. Postoje patriote koje svoj patritizam moraju da dokazuju, i oni čiji se patriotizam podrazumjeva bez pokrića. Ove patriote toliko vole BiH, da nedaju drugima da to čine, pa od njihove silne ljubavi ova jadna zemljica konstantno propada. Ovakvu BiH, podijeljenu, siromašnu, korumpuiranu i posvađanu, legitimno je ne voljeti, koliko god to čudno bilo. Na nekom višem nivou, ipak, mi druge države nemamo, i samo je mi možemo promjeniti da bude bolja, da bi je svi prihvatili kao svoju.  Dušan Vasiljev ima pjesmu „Domovina“, čiji posljednji stih nam govori: „Domovina - to su svi naši snovi.“ Do nas je.

DOBRO, DA GORE NE MOŽE. BiH je danas posljednja ili prva među zemljama u regionu, Evropi i svijetu, na svim  rang listama svjetskih statistika i analitičkih agencija, koje mjere napredak neke zemlje, zavisno šta se mjeri, dobro ili loše. Prema indeksu demokratije „The Economist Inteligence Unit“ (EUI),  između 167 zemalja za 2020. godinu, BiH je na 101 mjestu. BiH se nalazi u grupi zemalja sa „hibridnim režimom“, što je naziv  za zemlje koje nisu uspješno prošle tranziciju i koje se nalaze između demokratije i totalitarizma. Ove nalaze potvrdili su i izvještaji Fridom Hausa, Bertlesmen fondacije i studija V-Dem instituta pri univerzitetu u Geteborgu, prema kojima je BiH “izrazito defektna demokratija” i država koja se konstantno nalazi „na rubu raspada“, sa tendencijom nazadovanja i regresije.

Prema MMF-u BiH je završila 2020 godinu padom društvenog proizvoda od 5,5%,  izvoz roba i usluga pao je preko 10%, privatna potrošnja građana pala je za 6%, prihodi od indirektnih poraza su manji za 9,3%, izvoz je pao za 11,4%, spoljno-trgovinski deficit je 5,3%. Prihodi koje prikuplja UIO u prošloj 2020. godini, u odnosu na 2019. godinu, manji su  za 757 miliona km ili 9,48%, što je svakako posljedica pandemije. Strane investicije u BiH u prva dva kvartala 2020. godine, pale su za 300 miliona evra, za razliku od  2019. godine, kada je u BiH uloženo 450 miliona evra. BiH je za vrijeme pandemije doživjela pad novčanih doznaka iz inostranstva za 1 milijardu, u odnosu na 2019. godinu, kada je dijaspora BiH iz svijeta poslala u zemlju 2,7 milijardi km. Nezaposlenost je još više porasla u pandemiji, koja je ionako velika. Evropska statistička agencija „Eurostat“, objavila je da je u BiH na kraju 2019. godine 640.000 ljudi živjelo ispod apsolutne granice siromaštva, s tri do 5 maraka dnevno, što iznosi 19%.

Prema nalazu studije „Rasvjetljavanje ekonomije u sjeni: Istraživanje neformalne ekonomije u četiri države jugoistočne Evrope“, s početka ove godine, obim sive ili neformalne ekonomije u BiH iznosi oko 30% ukupne ekonomije, što je mnogo više od evropskog prosjeka. Američki “The Heritage Foundation“ objavio je indeks ekonomskih sloboda za 2021. godinu, prema kome je od 178 ocjenjenih zemalja, ekonomija BiH rangirana na 82 mjesto i najgora je u regionu. Prema Globalnom indeksu konkurentnosti BiH  je u 2019. godini rangirana na 92 mjestu od 141 zemlje. Prema Globalnom indeksu inovacija 2020. po izdvajanjima za istraživanje i razvoj BiH je rangirana na 89 mjesto od 130 zemalja i ubjedljivo je najgora u regionu.  BiH za istraživanje i razvoj ulaže 0,2% BDP-a, dok je prosjek EU 2,4% s tendencijom da ide na tri posto. Prema indeksu percepcije korupcije „Transparensi internacionala“, za 2020. godinu, od ukupno 180 država,  BiH se nalazi na 111 mjestu, što je pozicionira kao drugu najkorumpiraniju zemlju u Evropi. Da zaključimo: Otadžbina nas prati kao sudbina.  

SLOVENIJA, MOJA DEŽELA. Na listi „Worldometers“ od 218 zemalja BiH je 2020. godinu završila, na 4 mjestu po stopi smrtnosti od koronavirusa sa 1249 umrlih na milion stanovnika odmah iza Slovenije, Belgije i San Marina ili treća sa 125 mrtvih, ako se računa na 100.000 stanovnika. Prema posljednjim podacima sa 2.293 preminula na milion stanovnika BiH je  na petom mjestu u svijetu, po broju preminulih na sto hiljada stanovnika na trećem smo mjestu u svijetu. Ukupno je u BiH umrlo 7700 ljudi. Prema predviđanju Instituta za zdravstvenu metriku i evaluaciju (IHME), nezavisnog istraživačkog centra na Univerzitetu „Vašington“, do prvog jula  ove godine u BiH bi od posljedica koronavirusa, moglo umrijeti više od 10.000 ljudi.

Prema analizi stanovništva koju je sproveo „Populacioni fond UN“, (UNFPA), za 2020. godinu, BiH sa 10.000 umrlih više nego rođenih, je zemlja sa najnižim fertilitetom u svijetu. Takvi trendovi će dovesti do toga da će 2070. godine BiH imati 50% manje stanovnika, odnosno da ćemo tada imati oko 1,5 miliona stanovnika. U publikaciji „Demografija 2018“, Agencije za statistiku BiH, zemlja ima negativan prirodni priraštaj koji iznosi 2,4%. Po popisima stanovništva BiH bilježi dramatičan porast samačkih porodica.

Prema istraživanju Agencije  za ispitivanje javnog mnjenja „Prism Reseacrh& Consulting“ krajem 2020. godine, 82% mladih iz BiH želi napustiti BiH i otići u neku drugu zemlju, zbog posla, bolje plate, napredovanja i kvalitetnijeg života. BiH je po podacima za 2019. godinu  prva na ljestvici zemalja po iseljavanju, a 11 u svijetu, odnosno treća, ako se ne računaju patuljaste mikrodržavice. BiH je šesta u svijetu po brojnosti dijaspore sa 1,7 miliona stanovnika izvan zemlje. Procjenjuje se da je BiH posljednjih godina  napustilo oko 200.000 stanovnika, uglavnom mladih.

Prema „The Economist“, BiH je po odlivu mozgova treća zemlja u svijetu, odmah iza Haitija i Venecuele. Otadžbina, domovina, patria, domaja, rodina, dežela kako to lijepo zvuči. U stvarnosti sve više mladih ljudi odlazi iz zemlje. Najviše ih je u Sloveniji i Njemačkoj, ali i u drugim zemljama. U BiH stižu novi nevoljnici sa juga. Bosna polako postaje tuđa zemlja, dok  druge zemlje postaju naše  izabrane domovine. BiH je uz Albaniju jedina zemlja na Zapadnom Balkanu koja nije otvorila dosije bivših obavještajno-bezbjednosnih službi, nije donijela Zakon o lustraciji, Zakon o restituciji i povratku oduzete imovine nakon Drugog svjetskog rata, Zakon o porijeklu imovine, iako se prije deset godina obavezala da će to učiniti. Ali nije sve tako crno, možemo mi i gore.

DEZORJENTISANI. Svako ima domovinu. I najgori ljudski skot ima ono malo grude zemlje gdje mu srce brže kuca. Zvuči nevjerovatno, ali i mi rođeni u BiH imamo domovinu, ma koliko nam se to činilo nestvarno i nemoguće.  Živimo u zemlji koju ne možeš voljeti i željeti joj nešto dobro. Ona postoji samo kao velika nevolja i nesreća, prokletstvo i patnja. Ako kažeš da je voliš, onda podržavaš nacionalizam većinskih nacionalista i lažni multikuluturalizam. Ako kažeš da je ne voliš ovakvu kakva je, onda si najobičniji  izdajnik i separatista najgore vrste. Kako voljeti BiH, bez turbonacionalista, kriminalaca i budala?

Amin Maluf, pisac koji je za vrijeme građanskog rata u Libanu pobjegao u Francusku, u svom romanu „Dezorjentisani“ (2014), bavi se pitanjem povratka u domovinu. Po njemu svaki čovjek ima pravo da ode, a njegova zemlja je ta koja ga mora ubjediti da ostane. On se pita „Šta nam duguje otadžbina?“ Ne postoji „automatski patriotizam“, domovini ništa ne dugujemo, ako nam ona ne dopušta da živimo kao ljudi. Po njemu, da bi zaslužila ljubav svojih  građana, zemlja prvo  treba da ispuni prema njima nekoliko svojih obaveza. Po sopstvenom priznanju, Malufova jedina otadžbina je književnost. Hrvatski pisac, Branko Matan, objavio je 1998. godine knjigu „Domovina, to je teško pitanje“. Prema ovom autoru ljudi imaju pravo biti protiv svoje države. U BiH takvih nikad nije nedostajalo, a vlasti se uporno trude da ih bude još više. Ta teška dilema domovinske ljubavi, ostaje da se nosi kao teret koji će nas pratiti i u budućnosti. Kako voljeti zemlju koja se okreće protiv svojih stanovnika? Kako je zemlji sa tako neposlušnim građanima, koji otvoreno dižu ruku na svoju zemlju? Kako voljeti zemlju „udruženih zločinačkih poduhvata“? Opet, kako ne voljeti zemlju u kojoj je sve tvoje,  što si stvorio i imaš za svog vijeka? Ljude u BiH prati prokletstvo da nemaju pravo na domovinu ili da ih se denuncira da imaju dvije i više domovina. Ne zna se šta je gore od to dvoje. Koja je optužba teža i bolnija. Domovina je lako pitanje. Uz bolji život i lične slobode, lakše se voli domovina. 

U epohi globalizacije pitanje domovine se relativizuje do krajnji granica. Domovina postaje čovječanstvo. Šta znači domovina mladim migrantima iz Avganistana, Sirije i Pakistana, odraslim u neprestanim ratovima, koji se smrzavaju u hladnim šumama BiH, u želji da se domognu Evrope? Zato, kao kosmička šala, dolazi odluka Parlamentarne skupštine BiH o ratifikaciji Ugovora kojim se BiH obavezuje da neće okupirati i osvajati Mjesec niti druga nebeska tijela. I to se obavezuje vlast zemlje koja nije sposobna nabaviti vakcine za svoje građane. Dok druge zemlje vakcinišu svoje stanovništvo,  vlasti BiH sprovode koronacid nad vlastitim narodom. Stvarna tragedija BiH je u tome što je trajno zarobljena u međusobnim podjelama, bez mladih koji odlaze u svijet, u kojoj će na kraju ostati samo tri nacionalno-političke oligarhije, njihovi tajkuni i partijski aktivisti. Možda je to razlog zašto u najnovijem online rječniku u Panami, kada za nekog hoće reći da je izgubljen i dezorjentisan, ili što bi mi rekli, da je „pao s Marsa“, oni žargonski kažu da je „u Bosni“.

/Autor je politikolog/


Pratite ''Micro mrežu'':
Facebook, Logo, Social Network, Network What is the history of Instagram's logo? - QuoraTwitter logo history | Creative Freedom

Centari civilnih inicijativa