Auto Janković
408 Objavljeno 12 jun 2021 Autor: Milan Stojić

Pola osam je izjutra, već je sparno. Semafor iznad šaltera prikazuje da je već 21 C, od sinoć me ne napušta neki osjećaj u grudima koji mi se ruga, znao sam mu uzrok i plašilo me da će da potraje.

Preko puta stakla gospođa u već srednjim četrdesetim, izuzetno dotjerana, plave kose do ramena, diskretno našminkana i izraza neispavanog lica. Nervira je miš koji izgleda daje poslijednje trzaje.

-Dobar dan, kartu do Beogrda molim!

Ne upućuje mi pogled već ga zadržava na monitoru, rutina šalterskih radnika.

-U jednom smjeru ili ćete povratnu?

-U jednom smjeru zamoliću, koliko je karta?

-Imate u devet časova preko Rače, četrdeset jednu marku i pedeset feninga.

Kupujem kartu iako je put duplo duži nego uobičajenom linijom na Bajakovo. Vadim novac iz novčanika kalkulišući koliko mi ostaje da nastavim put dalje, prokletsvo mojih putovanja je da sam svuda kretao u knap s novcem, ni ovaj put nisam napravio iznimku.

-Jel' ima ovdje mjenjačnica, nisam je primjetio?

-Šta vam treba?

Sad me već pogledala očima staklenog izraza, kao da gleda kroz mene, kao kad neko zadrži pogled na nebitnom predmetu dok misli hvataju galop kroz vrijeme.

-Tri stotine maraka u eure i dvadeset u dinare.

-Dajte, ja ću vam razmjeniti, izvolite kartu, peron osam.

Sačekao sam još koliko je potrebno da novac pretvori u drugu valutu. Piša mi se, od kafe sigurno, potvrđujem u sebi prekorijevajući se da se kafa ne pije prije dužeg sjedenja u busu za kojeg nisi siguran ima li toalet. U malenom pretincu za siću mog braon kožnog novčanika prstom razdvajam i tražim kovanice za toalet, ali njih sam odvojio za sendvič i vodu pomislih u sebi, u sekundi sam se bacio u potragu za nekim žbunom iza koga bih se olakšao. To naravno nije bila opcija, jer je na stanici već bilo podosta naroda, niko od njih me vjerovatno nije ni doživio, odustao sam od toga kad sam vadeći telefon iz zadnjeg džepa napipao najveću konvertibilnu kovanu monetu. Biće ovdje i za dva sendviča smješim se sebi dok sam se već nalazio pred automatom za naplatu toaleta.

Na peronu osam jedan mlađi par se strasno ljubio, muškarac je bio dosta viši od svoje drage i to mi bi smješno jer je bio u položaju koji je podsjećao na razgovor sa dispečerom, ona se izvila na vrh prstiju oko vrata mu svezala obe ruke. Crvenu kosu svezala u rep, sportski obučena, oko struka svezala adidas duksericu. Nakon što im je od poljupca nestalo daha začas predahnuše i u mimici njegovog lica spazih olakšanje od onog neugodnog položaja.

-Nemoj tamo da mi švrljaš, znaš da ću ja sve saznati, dobaci mu ona.

Pa kako sve jedna kaže isto prolazi mi ironično kroz glavu. Ja sam naravno sve to čuo zbog fizičkog bliskog rastojanja, kofer sam spustio odmah do njegovog. Po odgovoru koji joj je uputio zaključih da je dečko prekaljen i da će je prevariti ukoliko večeras. Za tako nešto već sam razvio njuh, istreniranost mnogogodišnjim susretima sa ljudima raznih namjera, životom kakvim sam ja živio to si morao brzo savladati inače te čekala sudbina mlade zebre koju su lavovi već opkolili.

Ona se umiri pod njegovim rečenicama u kojima joj se muški obraćao, spomenuo je kako osim nje njemu ne treba druga djevojka. Dečko spusti loptu, ide ti od ruke ali ako nastaviš desiće se neki izliv kanalizacije, a ponajamanje mi treba da se ufekalisan pojavljujem pred ženama Beograda. Kao svaki muškarac osrednjeg samopouzdanja i poprilično održavanog izgleda još uvjek sam se smatrao poželjnim onim ženama za kojima se inače okrećem. Caka je u situaciji i vispreno pravovremeno dobacivanje će razbiti led i kod najzanosnijih žena. Mene je iskreno uvjek tajming zezao pa bih vrhunsku foru za tili čas pretvorio u jako neprijatnu situaciju.

Jedna od takvih žena stajala je meni sa lijeve strane sa dječakom od ne više od sedam godina. Brineta, koketa, u samom pogledu se vidi da je razvedena. Njeno stajanje na peronu je bio svojevrsni tango ili salsa, plesala je pokretima duboko svjesna svog fizičkog izgleda dajući veću pažnju telefonu nego klincu umazanog sladoledom. Skakutao je oko klupe na kojoj su joj bila naslonjena dva ružičasa kofera.

Mali mama ti je grom, dobacujem ja ali u sebi naravno. On nespretno poskoči na klupu te se spotaknu, spuštajući se da ga digne i očisti ja joj spazih tetovažu koja se preko donjeg dijela leđa spušta sigurno preko jednog od ona dva divna primjerka za koje sam ljepio poglede, diskretno naravno, vrlo oprezno ne ostavljajući utisak da me životinjski nagon kao svrab tjera da češem svoja čula. Kao kad jedete kikiriki, ko je ikad uzeo samo jednom?

Posvetila mu se odsutno jer je razgovor na telefonu nastavila sa telefonom na ramenu glave pognute da ga pridrži. Nije bila znatno starija od mene, ne više od pet godina .

-Ali Darko, nismo se tako dogovorili, što si kreten.

Načuh ja kako iživciranog glasa jačeg tonaliteta obavlja neku žustru raspravu. Ne samo moju nego i pažnju nekolicine drugih prisutnih ona već privuče kako zanosnim izgledom tako i u par rečenica u kojima povisi ton. Vrijeme je i da se ja uhvatim za svoj.

Mahnito prevlačim zaslon telefona. Iza mene ostaje sjenka čovjeka koji sada ne zna ko je na peronu osam.


Pratite ''Micro mrežu'':
Facebook, Logo, Social Network, Network What is the history of Instagram's logo? - QuoraTwitter logo history | Creative Freedom

Centari civilnih inicijativa