304 Objavljeno 29 jun 2020 Autor: Marijana Vukmirica

Prva asocijacija na putovanje jeste more, plaža i sunce, a ono što mnogi od nas žele i maštaju jesu daleke, što dalje egzotične destinacije. Međutim, nekada nam ljepota promakne iako nam bude na dohvat ruke, opčine nas naizgled druge, atraktivnije stvari, a onda shvatimo da se pravo blago nalazi samo nekoliko kilometara od nas.

Doba pandemije korona virusa i mjere koje su došle kao dio odgovora na pandemiju, donijele su sa sobom i jednu dobru stvar, a to je prilika da se okrenemo domaćem turizmu. Iako, jeste divno istraživati udaljena mjesta, upoznavati nove kulture, avionom prelijetati okean, isto tako divno je upoznavati svoju zemlju, koja ima toliko toga da ponudi. Pored činjenice, da infrastruktura na određenim destinacijama nije najadekvatnija i da je neophodna bolja organizacija, kao i marketing, neosporna je činjenica da ljepota same prirode zaslužuje da joj poklonimo pažnju i da joj se bar na trenutak divimo.

Naša ekipa je juče posjetila dvije destinacije u sklopu Nacionalnog parka Una, a to su Martin Brod i Štrbački buk. U povratku smo svratili i do Etno sela Dodig, koje nas je prijatno iznenadilo svojim rustikalnim šarmom i šaljivim natpisima koji vas vode do Etno sela. Posebne pohvale za nekoliko natpisa napisanih na ćirilici, jer ljepota jeste u tome što imamo dva pisma.

Već na samom putu do naše destinacije, imali smo priliku da uživamo u prirodnim ljepotama. Bio je to predivni pogled na grad Drvar, ogromna zelena površina koja se prostire u daljini, spajajući se sa nebom, prošaranim bijelim oblacima, dok je ukrašavaju drveća, a kućice se naziru kao male tačke. Idealna panorama za razglednicu.

Martin Brod

Nakon nešto manje od četiri sata vožnje s polazne tačke (Banja Luka), stigli smo na naše odredište. Martin Brod je divno malo mjesto koje se nalazi u ljubavnom zagrljaju dvije rijeke, na ušću Unca u Unu s prelijepim kompleksom slapova i pogledom koji oduševljava i odmara umorne oči od puta. Pored slapova tu je i stari mlin, kao svjedočanstvo na minula vremena i tradiciju. Tu se nalazi i pravoslavni manastir Rmanj, podignut 1443. godine i predstavlja jedan od najstarijih manastira na ovom području, koji je opstao sve do danas, iako je kroz istoriju više puta bio paljen i rušen. Njegovo se podizanje, po narodnoj tradiciji pripisuje Katarini Branković, ćerki srpskog despota Vuka Brankovića.

Martin Brod ima svoju legendu o djevojci Marti , po kojoj je mjesto i dobilo ime. Nekad davno živjela je izuzetno lijepa djevojka Marta zlatne kose, koja se zaljubila u garavog mladića koji je živio na drugoj strani obale Une. Zbog toga, njeni roditelji nisu htjeli ni da čuju za tu vezu i ljubav. Jednog dana u kasno doba, Marta je odlučila da brodom krene ka svome dragom. Ali do svog dragog, Marta nije stigla, jer se okliznula na skliskoj unskoj stijeni/sedri  i pala u vodu, a na površini vode, tirkizno zelene boje, na kratko se rasula njena zlatna djevojačka kosa. Taj gaz, odnosno brod kako ga mještani zovu, prozvaše Martin Brod. Kao znak sjećanja na lijepu Martu i zabranjenju ljubav dvoje mladih, ovo je mjesto dobilo ime Martin Brod. 

Ono što Martin Brod ima da ponudi jeste ono najvrijednije, a to je netaknuta priroda u svom istinskom sjaju, prelijepi niz slapova i šetnja kroz šumu. Osjetićete pravi duh malog mjesta, bogatog prirodom, istorijom i duhom, idealnog za odmor i uživanje.

Još jedna posebno zanimljiva atrakcija u Martin Brodu jeste ekološka veš mašina pod imenom “bučnica”.  Pretpostavlja se da je stara preko 300 godina. Veš pere bez deterdženta, zahvaljujući velikoj akumulaciji kristalno čiste vode koja u buretu sa rupicama proizvodi centrifugu.

Slike će vas uvjeriti u neodoljivi prirodni šarm ovog malog mjesta.

Štrbački buk

Nakon Martin Broda, uputili smo se prema Štrbačkom buku. Postoje dva puta za Štrbački buk, jedan je preko sela Gorijevac, ali je taj put u izuzetno lošem stanju, međutim tim putem idete ako direktno stižete u Štrbački buk. Ukoliko se prema Štrbačkom buku uputite nakon Martin Broda, kao i naša ekipa, put vas vodi kroz Kulen Vakuf i kroz selo Orašac. Nažalost, i ovaj put nije u najboljem stanju, ali nagrada dolazi u vidu prirode i pogleda na slapove koji ostavljaju bez daha. Štrbački buk je bio velko oduševljenje za cijelu ekipu. Na ulasku u kompleks, dočekaće vas domaći med i suveniri, spretno izrađeni i ukrašeni u kućnoj radinosti. Ta simfonija boja je morala biti zabilježena fotoaparatom.

Ulazimo u kompleks i krećemo se drvenom stazom koja nas vodi kraj Une, istinske ljepotice koja mami sve poglede. Štrbački buk je najviši i najimpozantniji vodopad na rijeci Uni, visine 24,5 metara na nadmorskoj visini od 294 metra. Boja Une je i više nego čarobna, na nekim dijelovima divna tirkizna boja, a na drugim dijelovima lijepa plava boja, ukrašena bijelim slapovima. Drvena staza dodatno pridonosi šarmu i ugođaju, a šum rijeke i splavova stvara savršeni osjećaj relaksacije i harmonije.

Slike govore više od riječi, zato nema potrebe da se trudim više riječima dočarati ljepotu ovog mjesta.

Na povratku, gladnih stomaka, odlučismo da svratimo u Etno selo Dodig na ćevape. Umjesto ćevapa pojedosmo gorsku čorbu, te se tako siti i zadovoljni viđenim, ali već i umorni nakon cjelodnevnog šetanja, uputismo u Banjaluku.

Nije u pitanju sponzorski tekst, nego želja da se prikažu one dobre i lijepe strane koje Bosna i Hercegovina ima da ponudi, a što rijetko pominjemo i nažalost, skoro uvijek ostaje u sjeni loših stvari. Vrijeme je da se to mijenja i da više pričamo o dobrim stvarima, jer ove prirodne ljepote zaslužuju da se pomenu i da shvatimo kako nam je ljepota tu, baš ispred nosa.

Nećete zažaliti ako se odlučite na ovaj nedjeljni izlet ili posjetite jednu od ovih destinacija, uživaćete u prirodi sigurno.