363 Objavljeno 18 jul 2020 Autor: Milan Stojić

Oprostite mladiću, da li je slobodno?

- Klupa sa te strane je prljava, uflekaćete se (ma baš me briga za njegove pantalone, neću da sjedne)

- Ne smeta mi, malo bih da odmorim ako nemate ništa protiv, sve ostale klupe su popunjene.

- Naravno, sjedi.

- Hvala. – (Ćutim na njegovo hvala.)

- Uh, dan je baš vreo, a ja sam se utoplio, već mi smeta čim malo zapuše pa se mučim u ovoj garderobi. - (ne interesuje me, nastavljam da ga ignorišem buljeći u telefon)... Nastade tišina od nekoliko minuta, primjetih samo da motamo isti duvan, nesavšeno, jednako, rekao bih na isti način, bi mi čudno, simpatično.

Sebično sam htio mir u tom parku poželjevši klupu samo za sebe, sa one strane jezera nebo se muti, biće kiše noćas. Dan sam od sebe težak, sparan ljetnji ali od onih koji kao da su vam se na leđa okačili pa vam teret dana djeluje višestruko teži. Zabacio sam glavu preko metalne opruge koja je ujedno i naslonjač, ruke prstima svezane na grudima a noge ispružio punom dužinom kao da se protežem.

- Umorni ste? - dobaci škljocajući Zippo upaljač.

- Osjećam se neodređeno, umoran jesam ali podnošljivo, više sam nezadovoljan današnjim danom. To valjda svakom naiđe. (Ne znam zašto sam se upustio u razgovor dajući mu povoda da nastavi, valjda jer mi je bilo sve ugodnije nego samo buljiti u sve crnje oblake, evo još i vjetar, sjajno.)

- Jasno, neka je omorina, pritisak koji i meni smeta. - Konačno zapali cigaretu i prekide iritantno škljocanje upaljačem. Hrapav izdisaj dima kojim napuni pluća daje do znanja da je višedecenijski pušač, zakašlja se grubo.

- Godinama već lažem sebe da ću ostaviti duvan, prvi put sam se slagao prije 50 godina, dobro pa još nisam crkao od njih, a eto vidim i ti pušiš isti.

- Sad motam, ranije sam kupovao cigarete, a evo već mi smetaju, još ovu kesicu i ostavljam.

- Nećeš ih ostaviti!

- Oprostite, ne trebju mi pridike, zamolili ste za mjesto a ja bih vas za malo tišine.

- Ako smetam ustaću, ljubazno sam pitao, a vi ste pristali.

- Ne smetate, samo nisam za razgovor trenutno.

- A ako bih vam rekao da to što ste zamislili neće donijeti nikakve koristi, štaviše doživićete štetu, materijalnu i duhovnu što je još pogubnije da li biste bili za razgovor? Samo to nije sve, vaš plan ne samo da će vas oštetiti, donijećete štetu i drugim ljudima koji će pod utiskom iskustva koji će imati sa vama kasnije graditi odnose sa drugim ljudima šireći na ko zna koliko ljudi to pogubno lukavstvo a sve će krenuti od vas. 

- O čemu vi to? Kakvo lukavstvo, o…o kakvoj šteti...ma otkud vam pravo da mi se obraćate tako? - Ispravih se momentalno iz opruženog položaja, začuđen i još mi nekoliko puta kao eho odzvoniše riječi stranca. Dlake po rukama mi ištrčiše, ne od vjetra koji je nadirao preko jezera već od njegovog iznenadnog obraćanja u tonu nekoga ko me poznaje godinama. Ma nije moguće, prvi put ga vidim, sve mi ovo u sekundi prolazi kroz glavu dok je on još hvatao dah za sa sledeći nalet obrušavanja na mene kao odronula stijena. 

- Ko si ti uopšte?

- Da li je zaista važno ko sam ja ako je sve ovo istina, nije li bolje da preformulišete pitanje tako da to pitate sebe, o meni ćete saznati više ali kasnije. Mlad si pa donekle i da se razumije, ali samim tim što vas unapred grize savjest koju potiskujete ne govori li o ozbiljnosti koja će se kao poslijedica sručiti na tjeme glave iz koje se i rodila. Ako želite mogu vam do najsitnijih detalja reći sve što imate u glavi, samo iz vašeg pogleda zaključujem da nema potrebe, a strah koji trenutno uzdišete me sprečava iskreno. Pametan si vjerujem dovoljno da zaključiš koliko si srećan što sam sjeo kraj tebe. Možda se varam, uvjerio sam se više puta ti tvrdoglavče, uh svašta imam da ti kažem ali bi se rasprsnuo na nesastavljive djelove, ne smijem, tebe radi jer te volim.

- Nalet krvi u moj mozak mi pričini maglu pred očima slušajući ga neshvatljivo ali uzgred radoznalo, ko je ovaj čovjek.

- Ja vas iskreno ništa ne razumijem, vaše obraćanje me uznemiruje. Ja niti kome želim nešto loše, sebi ponajmanje i zašto bi moji planovi bili neproduktivni i na štetu. Uostalom kako vi znate, šta ste vi neki vidovnjak, prorok, samo mi je takav danas trebao. Tražite novac?

- Tvoja sposobnost da se opereš i otarasiš griže savjesti me i danas fascinira, i taj naivno dječiji nastup, kao ništa ti nije jasno.

- Skide kapu sa glave i preko čela mu sjevnu identičan ožiljak kao što ja imam, od desne obrve ka kosi koji sam zadobio prilikom jedne gadne nezgode iz koje sam se jedva živ izvukao.

- Nisam prorok, niti vidovnjak a novca mi ne manjka što baš nije i tvoj slučaj, i ta jurnjava za tim papirom će ti se obiti o glavu i to vrlo skoro. Tih par stotina eura sa kojima raspolažeš  mi ne bi značajno promjenilo život kao što ni tebi neće ako ne promjeneš upotrebni smjer (zaista sam na raspolaganju imao 670 eura, 200 u kešu ostalo na računu).

- Jel ti zaista ne razmišljaš o poslijedicama koje ćeš ostaviti za sobom ako nastaviš da to sprovedeš u djelo? Hoćeš da ti citiram Dostojevskog u kog se tako olako kuneš, bjedniče. Zar ga ne citiraš tako rado drugima kad želiš da se prikažeš pametniji nego što si, suza jednog djeteta neće proći nekažnjeno. Nije li ti palo na pamet da je ovaj svijet koga iz svoje gordosti tumačiš drugima jedan sveukupan duhovni etar u kome se prožimaju sva naša osjećanja ,misli i djela. I da to što pošaljemo u taj etar odzvanja eonima kroz djelovanja ljudi u koje smo sami posijali klicu malicioznosti, mizantropije, lukavstva da bi postigli kratkotrajne uspjehe koji i nisu uspjesi čim su zasnovani na tuđoj šteti. Šta je uostalom uspjeh za tebe?

- Financijska stabilnost i duševni mir.

- Smatraš li da ćeš duševni mir ostvariti kada dostigneš financijsku sigurnost koju zasnivaš na obmanama i uskraćivanju drugima zarad ličnog profita?

(Kao mač me proparaše riječi koje istresa u mene kao onaj ko me jako dobro poznaje, osjećam kap znoja koja mi se kao insekt spušta od vrata niz kičmu do leđa. Htio bih da sam na nekom drugom mjestu, sve veća nelagodnost me obuzima sve više shvatajući tačnost njegovih riječi. Ne shvatam šta se dešava, ulazi mi u glavu, imam strah da ga pitam bilo šta. Oštrina razobličavanja kojom me je mučio ničim se nije razlikovala od straha prema smrti kojoj sam bio izložen zadobijajući ožiljak na čelu koji ima i on. Na trenutak sam pomislio da je sve ovo san, da sam eksperimentalni uzorak zlog naučnika psiho ljekara.)

- Ne, to što govorite nema smisla, ja nisam to u šta pokušavate da me uvjerite, uostalom okolnosti pod kojima ja sprovodim svoje zamisli nimalo ne bi naštetile bilo kome, pa i ja imam svoja prava, pravo na prosperitet i uspjeh. 

- O da, ako nemaš argumente vadiš se na "ljudska prava", to je jako dobro, ali kako da sam ne uviđaš da sva naša prava ne smiju da se šire na račun prava drugih, ljudima je svojstveno da uporno idu za svojim interesima a većina njih, većina kojoj i ti pripadaš ako ima mogućnost da se širi i grabi upravo tako i postupa. Tvoj opstanak je moguć samo na svjesnom samoograničavanju, na tome da si dužan da prednost daješ moralnoj pravičnosti. Sloboda da grabe i zasite se je svojsvtvena životinjama,ljudska pak sloboda uključuje dobrovoljno samoograničavanje u korist drugih. Koji je datum danas?

- Jul četrnaesti!

- Na današnji dan prije dvije godine si iskoristio situaciju gdje si mislio da te niko ne vidi, podmetnuo si manjak u firmi za koju si radio momku koji je tek počeo da radi ,mislio si nema veze. Šta je kasnije bilo ,da te malo podsjetim ? Taj mladić je kasnije završio na ulici jer je zbog otkaza bio primoran otkazati stan. Kad čovjeka muka pritisne onda pribjegava očajničkim metodama pa je zbog takvih zaglavio u zatvoru. Ti si ga tamo poslao.

- Ali ja nemam ništa stim . Zar sam ja odgovoran za njegova djela, pa sam je počinio to djelo.

- Možda je uzalud što ti sve ovo i pričam,gluplji si nego što sam i zamišljao. Zbog straha od priznavanja sopstvene krivice pribjegao si manipulativnoj laži iskoristivši poziciju i prikrio svoje greške čije je poslijedice podnijela nevina osoba,zar ne razumiješ da sin a taj način preokrenuo tok događaja nečijeg života.Bio si okidač da se nečije strasti razbuktaju do ponora dovodeći osobu za koju ne znaš koliko je jaka i koliko može podnijeti. Mislio si nema veze,itekako ima.

- Zašto mi govorite sve ovo, otkud vama sve ove informacije, zašto ste ovde došli, pa ja vas znam svega nekoliko minuta?

- Jer ako me ne poslušaš učinićeš grozne stvari koje će domina efektom urušiti živote o čemu ti i pričam sve ovo vrijeme a ti nećeš sebi da priznaš, ali razumijem te, malo ko sebe može sagledati kao neznalicu, zlog, gordog tupavka. Nemam još mnogo vremena, obećao sam unučićima da ih vodim na pecanje. Prije nego se upustiš u bilo kakve odnose sa ljudima, poslovne ili emocionalne prisjeti se svega što sam ti rekao, a svega mi imao bih još puno toga ali ne smijem jer si mi bitan, kada bi znao uništio bi se tako što bi te izvlačenje od onoga što ima da te snađe odvelo u ambis a tamo bi povukao i sebi bliske ljude hvatajući se za slamku ,to upravo čine oni koji tone a ja ne želim da potoneš. Vrlo često ,skoro nepogrešivo sudbina čeka baš na onim putevima koje biraš da bi je izbjegao. Za poznanjem budućnosti čeznu samo oholi grabljivci koji bi da se domognu informacija prije drugih što bi naravno iskoristili protiv sebe misleći da sebi uslugu čine. A to što misliš da si pametniji od ostalih jasno pokazuje koliko si naivan i glup. Borba koja ti predstoji nije nimalo lagana ali samo teške stvari su dostojne života. Došao sam da ti razbuktam savjest koje sve manje imaš brinući se isključivo o sebi zanemarujući potrebe drugih koje su često veće od tvojih. Bjedna sjeno ljudska .

(Pod naletom njegovih riječi sam se osjećao ugroženo i uplašeno, htio sam da ustanem i pobjegnem ali to nije bilo moguće, kao da sam višom energijom bio primoran da sjedim tu i slušam.)

- Idi kući i zaspi mirno ako možeš a sutra kad dan osvane nastavi po svome,ionako ne slušaš nikoga do sebe . Napuštam te i hvala ti za mjesto ,znam da nisi htio da sjednem .Prisvojio si i klupu za sebe koja čak i nije tvoja.

- (Ništa mu nisam odgovorio, gledao sam kako zamiče teturajući se niz park, kad sam se osvrnuo oko sebe nikog u blizini nije bilo a ja sam bio mokar od znoja.)