3014 Objavljeno 15 februar 2018 Autor: Vidosav Đurđević

U rasadniku preduzeća Kalemprom u Bereku kod Gradiške godišnje se proizvede 60-ak hiljada raznih voćnih sadnica. Ove godine najveća potražnja je za sadnicama lješnika, šljive i tradicionalno – jabuke. Pored sadnica gotovo svih voćnih kultura u  rasadniku se proizvodi veliki broj  sadnica ukrasnih biljaka.  Ovaj voćar, koji već treću deceniju kalemi i proizvodi sadnice vrhunskog kvaliteta, kaže da su čitave plantaže u BiH zasnovane upravo sadnicama proizvedenim u Bereku.

Jedan od najzahtjevnijih poslova u voćarstvu je svakako rasadničarstvo, jer od njega zavisi čime će biti zasađeni voćnjaci koji treba da budu izvor zarade svih onih koji se odluče za voćarsku proizvodnju. Zato smo posjetili rasadnik Jove Dragojevića u selu Berek kod Gradiške i razgovarali o ovom odgovornom poslu.

„Mi pratimo potraživanja naših voćara i prema tome i zasnivamo proizvodnju. Sada su u trendu šljiva i lješnik, mada i orah, kai jabuka, kruška i aronija. Sad poslednjih godina baziramo se isključivo na sadnice za integralnu proizvodnju. Poseban akcenat dajemo na sadnice autohtonog voća, to jest radimo na očuvanju aiutohtonih sorti voća. Odgovorno tvrdim da u Gradišci, Tesliću, Laktašima, Srpcu, Derventi, pa sve do Bijeljine ima milion sadnica proizvedenih u ovom rasadniku. Zahvaljujući voću stekao sam prijatelje na sve strane naše zemlje”, kaže Dragojević.

Dragojević kaže da je zahvaljujući inžinjerima, tehničarima i ostalim radnicima uspio da očuva rasadnik. Rječica koja prolazi pored imanja tokom ljeta presuši, pa  je prinuđen da  vodu za navodnjavanje dovozi u cisternama. Ipak, suša mu nije najveći problem. Ističe da je obišao kompletnu Evropsku uniju i uvjerio se kako tamo rasadničari pojednostavljeno rade, za razliku od domaćih proizvođača. On kaže da od države dobija 29 pfeninga subvencija na svaku sadnicu prodatu sa fiskalnim računom i plaćenim porezom na dodatnu vrijednost. Ovaj rasadničar sa najvećom produkcijom u BiH smatra da bi njemu i njegovim kolegama bilo daleko bolje kad bi tržište bilo uređenije i kad bi imao osiguran plasman.

Najveći problem je plasman

“Dobro je poznato da je ovo i odgovorna i j skupa proizvodnja sa malim koefcijentom obrta. Godinu ili dvije čekamo da unovčimo naš rad. Za nas je najveća katastrofa kada na kraju sezone sadnje, u aprilu,  moramo da spalimo neprodate sadnice. Kada bi nam država pomogla na tom polju, bilo bi nam mnogo lakše i isplativije poslovati”, kaže Jovo.

Jovo i Rada Dragojević lijepo žive od kalemljenja i proizvodnje voćnih sadnica a izrodili su troje djece, imaju i šestero već punoljetne unučadi. Pod sadnicama se nalazi oko pet hektara zemljišta, a od ovog posla osim brojne porodice Dragojevića živi i desetak radnika, te veliki broj saradnika, kupaca, distributera i voćara

„Moja supruga Rada je vrhunski kalemar, na desetine hiljada sadnica je prošlo kroz njene ruke. Zajedno smo već 47 godina, radimo i ne predajemo se. Ponosni smo na svoj rad. Ovaj voćnjak nam je školovao djecu, četvero unučadi imaju fakultetske diplome”, kaže uvijek nasmijani Jovo.

Auto Janković