323 Objavljeno 21 novembar 2020 Autor: Damir Nadarević

Politički plakat svrstavamo u tradicionalni medij političkog oglašavanja. U političkoj komunikaciji se masovnije počinje koristiti za vrijeme prvoga svjetskoga rata, u vrijeme kada radio i televizija još nisu imali širu primjenu.  Međutim, pojavom drugih mogućnosti političkog oglašavanja i marketinga plakat ne gubi na svome značaju. Rijetke stranke se odriču ovoga načina oglašavanja.

Plakati su, u poređenju s cijenom reklamnog prostora na drugim (tradicionalnim) medijima, veoma ekonomičan način oglašavanja u izbornim kampanjama (nemam podatke za našu državu, međutim cijena postavljanja jumbo-plakata u susjednoj Hrvatskoj  kreće se od 845 do 1280 kn na neosvijetljenoj površini do 1320 do 1580 kn na osvjetljenoj površini, bez PDV-a, za 14 dana oglašavanja). Plakat ima kontinuitet koji se ne prekida tijekom cijele predizborne kampanje, široko je koncipiran, velike sugestivne snage, usmjeren na cijelo biračko tijelo, omogućava kreativnost autora i pošiljaoca poruke (stranke, političara) te subliminalni utjecaj na birače. Riječ je o tekstno-slikovnom prikazu koji ima verbalni  i vizualni dio, te svaki od njih ima denotativno i konotativno značenje.

Analiza političkog plakata obuhvata oko 30 kriterija vrjednovanja koji se zbog lakšeg snalaženja klasificiraju u 6 grupa: tipografija, slogan, vrednovanja logotipa i vizualnih simbola, kriteriji koji se odnose na fotografiju, vizualna čitljivost i ideja. 

Nikolina Palašić u svom izvornom naučnom radu Vizualna komunikacija: politički plakat kao persuasino komunikacijsko sredstvo ističe „plakat je koncizna, efektna poruka, izrazito persuasivnog karaktera, dinamična i gotovo nametljiva. Plakatom se apelira na naše potrebe, želje i, često, podsvjesne težnje“.

Zbog prostornoga ograničenja u slijedećem tekstu predstavićemo samo neke zanimljivosti iz predizbornih plakata kandidata za gradonačelnika Bihaća.

KANDIDAT ZEKERIJAH ALAGIĆ IKA

Kandidat da gradonačelnika Grada Bihaća Zekerijah Alagić Ika, cijenjeni doktor veterine, do sada nije značajnije učestvovao u političkom životu. Uobičajeno outsideri u politici imaju potrebu predstavljanja „u sjeni“ političkog autoriteta, šefa stranke ili s prenaglašenom ikonografijom stranke. U ovom slučaju se to i dogodilo. 2/3 jumbo plakata su zauzela stranačka obilježja. Pri analizi plakata osim tumačenja samoga sadržaja, dakle denotata, plakati se interpretiraju i s obzirom na efekt koji imaju na emocionalni aspekt recipijenta. U njima se nastoje pronaći indirektne poruke (aluzije i implikature). Veoma je važna simbolika i ikonografija. Na plakatu prevladava narandžasta boja. Nastaje spajanjem crvene i žute. Riječ je o dvije tople boje i zbog toga je ekstravertna boja, boja života, veselja, aktivnosti, ali pobuđuje i negativne asocijacije kao npr. jeftinoću, bahatost, glasnost. Tamno narandžasta simboliše prevaru i nepovjerenje. Dosljednost političke partije i njenog vodstva simbolici boje je više nego očita.

Tipografija je neuobičajena. Četiri različita fonta i najmanje dvije vrste slova nisu najbolje rješenje za politički plakat. Na plakatu kratko geslo – BIHAĆ POBJEĐUJE ima, naravno, konotativno značenje. Pokušava mobilizirati građane Grada Bihaća, one koji su opredijeljeni građanskoj političkoj opciji. Pisanje slogana u dva reda je dinamičnije. Tekstualni dio ima samo informacijsku vrijednost jer nas upoznaje s kandidatom, mjestom na koje se kandidira te pripadnosti stranci i političkom pravcu.

Slika kandidata za načelnika zauzima jednu trećinu plakata. Kvaliteti kandidat, njegove profesionalne kompetencije i zasluge kao i ugled u gradu daleko premašuju ugled stranke tako da je vjerovatno pogrešan izbor isticati obilježja stranke ispred kandidata.  Siva pozadina slike ukazuje na otmjenost i dobro je ukomponovana s ostatkom plakata. Međutim, odjeća odmah opovrgava prethodnu tvrdnju. Bijela košulja s tamnim dugmadima se ne nosi u niti jednoj prilici (osim kako bi mještani jedne općine s našeg kantona rekli „zaokokće“). Odjeća, kao i drugi aspekti ljudskog fizičkog izgleda, ima društveni značaj. Pored njene osnovne funkcije, zaštite tijela od hladnoće, ima za cilj poslati poruku osobe koja je nosi i o osobi koja je nosi. Ovakva poruka može sadržavati naznake društvene klase, prihode, zanimanje, etničku i vjersku pripadnost, stav, bračni status, seksualnu dostupnost, seksualne orijentacije ali i isto tako može naznačiti poštovanje prema drugoj stran u komunikaciji. U konkretnom slučaju ta druga strana su birači.  Uglavnom, ovo ne može biti imidž budućeg „prvoga čovjeka“ grada.

Izraz lica je ozbiljan. Rastegnute usne su napravile grč lica umjesto osmijeha što ukazuju na  nelagodu i nenaviknutost na situaciju u kojoj se našao. Riječ je o slici primjerenijoj za neki osobni dokument nego za politički plakat.

Dakle, postavljena je stranka ispred čovjeka. Lokalni izbori su personificirani i, ne umanjujući značaj stranke, gospodinu Alagiću to nije trebao biti glavni adut.

KANDIDAT KEMAL HRNJIĆ

Plakat kandidata stranke Narod i pravda gospodina Kemala Hrnjića je odličan primjer modernog plakata. Boje plakata su otmjene kao i odjeća kandidata. Tipografija je inovativna, različiti fontovi slova su pravilno raspoređeni, te slogan IZ TEMELJA! je vizualno lako uočljiv. Istina, lajt-motiv, slogan nije originalan, u više-manje sličnom obliku ga nalazimo i kod drugih (opozicionih) stranaka koje zahtijevaju promjene. Poruka je jednoznačna, klišeizirana. Logotip, vizualni simbol, je smješten u gornjem lijevom kutu, prepoznatljiv je i uočljiv. Plakat je zanimljiv. Kompozicija usklađena. Kontrasti boja cijeloga plakata i tipografskih dijelova omogućavaju primanje poruke i ideje bez velikog napora posmatrača. Dominiraju tonovi sive boje. Siva je neutralno područe između crne i bijele. Nije ni topla ni hladna. Predstavlja neodređenost, beznačajnost, bezosjećajnost i neopredijeljenost. Povezujemo je sa starošću, staromodnošću, konformizmom, neopredijeljenosti. Sviđa se onima koji prikrivaju vlastiti identitet ili koji su suzdržani. U posljednje vrijeme dobija status elegancije.

Ima slab prizvuk: sivi oblaci, siva magla, dim, izmicanje od obaveza, neodlučnost, strah, monotoniju, depresiju, starost. Pozitivne asocijacije su autonomija i neutralnost.  Možda je dobar izbor ove „patine“ za stranku koja nema istoriju na ovim prostorima. Ekscesna boja slova, bijela i različiti tonaliteti žute „razbijaju“ mračnu stranu plakata. Tome pridonosi i svijetlo plava kravata kandidata. Inače, dres code za sve kandidate je propisan iz „centrale“ stranke. Uniformizacija može simbolizirati jedinstvo, ali i „slijepu poslušnost“ naredbodavaca. Krajina i Krajišnici, nažalost, imaju loša iskustva  s autoritarnim centralama (da ne kažem drugačije, pa da mi se ne pripiše autonomaštvo). 

Fotografija kandidata je zanimljiva. Kandidat je prijatne fizionimije tako da je postavljanje njegove fotografije u prvi plan, pun pogodak. Plakat je zbog svoje specifičnosti uočljiv među ostalim plakatima, možda manje primjetan na daljinu zbog malih kontrasta (izuzev tipografskih elemenata). Plakat nudi informacije po principu „manje je više“ što je i glavno obilježje ovakvoga načina političke komunikacije. Drugi mediji će ponuditi program kandidata i stranke.

Plakat ostavlja dugoročni dojam otmjenosti, izražene želje po afirmaciji i menadžersko shvatanje pozicije za koju kandidira. Dakle, dobro pripremljan plakat, tendenciozan, bez prevelikog emotivnog naboja, neprovokativan, uvjerljiv. Ne ulazim u političku prošlost kandidata, kao ni njegove profesionalne kompetencije. Vizualno kandidat djeluje uvjerljivo, ekstravertno. Molećivi smiješak traži pažnju i priliku. Direktan pogled ukazuje na iskrenost, blago nagnuta glava naprijed na zainteresiranost. Iskrene čestitke osobama koje su se bavile političkim marketingom (barem u segmentu političkog plakata i imidža kandidata).

KANDIDAT HAJRUDIN HAVIĆ

Na prvi pogled prilično optimističan plakat. Tipografija uočljiva i primjenjiva za ovakav oblik oglašavanja (sužena slova), čitljiva je, vizualno se lako prepoznaje tekst i sa veće udaljenosti. Plakati a posebno billboardi, jumbo-plakati se postavljaju uz ceste. Namijenjeni su vozačima koji imaju oko 3,6 sekundi da percipiraju plakat i poruku koju nosi. Zbog toga se posebno pažnja mora dati tipografiji. Slova su uvijek na kontrastnoj podlozi (u konkretnom slučaju dobar izbor je bijelo na crvenoj i crvena na bijeloj.

Na plakatu su vidljiva dva ili tri slogana - stranke (SDP dosljedno s karakterom i Gradonačelnik s karakterom) te slogan kampanje Sa više dobre volje, Bihać može bolje. Tekst slogana je trebao biti lektoriran. Zaista je neprihvatljivo praviti pravopisne greške u ovako kratkoj pisanoj formi (pravilno pisanja glasa s su mogli prepisati iz slogana stranke). Tekst je uopšten, sitno napisan i slogan ne dominira u prenošenju poruke. Također slogan stranke i parafrazirani slogan kandidata su plagirani s izbora istoimene stranke iz Hrvatske, odnosno člana te stranke Zorana Milanovića. Iznenađujući je taj izbor slogana kada se posmatra širi politički kontekst i nedavne reakcije predsjednika SDP BiH na izjave, vezane za BiH, aktuelnog predsjednika RH Zorana Milanovića. Ne želim vjerovati da je riječ o nekakvom konceptu „sestrinskih stranaka“, za ovu državu dosta je jedna takva. Slogan kampanje Sa više dobre volje, Bihać može bolje,  je dječija pjesmica ili mudre misli s nečijeg Facebook profila. Nedavno sam na jednoj maski (sada su i one modni detalj) vidio natpis „Da je Aida biti lako, Aida bi bio svako“. Poruke oba slogana imaju otprilike sličan politički kapacitet (uz dužno poštovanje svim damama s lijepim imenom Aida).  Logotip stranke se nalazi u gornjem desnom uglu, lako je prepoznatljiv i uočljiv te ne dominira u prenošenju poruke.

Dominanta je fotografija kandidata. Stav superiornosti, svojstven kirurzima (kandidat je specijalista kirurgije), odlučan (da napravi rez) i uspravnog držanja. Međutim, percepcija superiornosti je prividna jer je niz neverbalnih znakova koji ukazuju na neizvjesnost i nesigurnost kandidata. Tijelo zasukano „u gard“ se postavlja kada je osoba svjesna da će biti izložena napadu (poznati stav u borilačkim sportovima kada protivniku izlažemo što manji dio tijela). Prekrižene ruke simboliziraju nadmoć ali i zatvorenost, pogotovo što su dlanovi, na desnoj ruci, potpuno prekriveni. Dlanovi se kriju kada imamo tajnu koju niko ne smije znati. Sjetite se djetinjstva, kada razbijemo čašu ruke stavljamo iza leđa da roditelje „prevarimo“ i izbjegnemo kaznu. Skrivanje ruku je gesta koju smo naučili u djetinjstvu. Usiljeni osmijeh ne prati mikrofacijalne znake (npr. mišiće oko očiju, tzv. svračije nogice itd.) Imidž kandidata odgovara njegovom stavu. Odijelo je kvalitetno, kravata za nijansu svjetlija od odijela, što je osnovno pravilo u odijevanju, su izvanredno usklađeni s okolinom. Okolina je zamagljena što ukazuje na potrebu da se istakne isključivo (kvalitet) kandidat(a) i da mu ne trebaju dodatni „ukrasi“.    

KANDIDAT SAMIR MUMINOVIĆ

Zanimljiv je jumbo plakat kandidata ispred stranke SDA dr. Samira Muminovića. Iznenađujuća je bezidejnost, sterilnost i jednostavnost plakata koja graniči s bahatošću. Dimenzije jumbo plakata mogu varirati. Najčešće su one veličine 504x238 cm. Slika kandidata je smještena na jednoj četvrtini plakata. Dakle, birači je ponuđeno oko 4 metra praznog papira. U tom dijelu se nalazi samo titula, ime i prezime kandidata, te funkcija za koju kandidira i geslo stranke.  Je li to neka subliminalna poruka? Plakat u političkoj komunikaciji je uvijek neka vrsta metafore. Namijenjen je „brzoj“ komunikaciji. Ljudi ga percipiraju kada idu na posao, u školu, kada se voze automobilom. Koncipirani su tako da „hvataju“ poglede prolaznika i čim je neki plakat primijećen, može započeti njegovo makar i kratkoročno djelovanje, tzv. orijentacijski refleks. Plakat je cjelina koja se sastoji  uglavnom  od triju dimenzija: lingvističke poruke, kodirane ikoničke (simboličke) poruke i nekodirane ikoničke (doslovne) poruke. Prema teoretičaru Morrisu razlikujemo tri vrste uporabe jezičnih elemenata na plakatima: informativne elemente, elemente koji sugeriraju vrijednosni sud i persuasivne elemente. Šta od svega toga imamo na plakatu kandidata Samira Muminovića? Vrlo malo. Samo smo informirani da se doktor Samir Muminović kandidira za gradonačelnika Bihaća i da je on kandidat stranke SDA. Ovakav način komunikacije otvara niz pitanja koja tjeraju na razmišljanje o odnosu stranke prema kandidatu kojega su kandidirali ali i odnosu prema biračima. Slika sama na političkom plakatu ne govori ništa.

Situacija nije bolja ni s „običnim“ plakatom. Pozicioniranje kandidata je bolje, međutim i dalje je plakat sterilan. Tipografski elementi su dobro vidljivi. Izbor boja je zanimljiv. Dominiraju dvije „neboje“ crna (odijelo) i bijela (pozadina). Fizički je bijela skup svih boja. Simbolizira nedužnost čistoću, eleganciju, pozitivnost. Simbol je mira, tišine, odmora, boja miroljubivosti i čistoće. Simbolizuje novi početak, neutralnost. Slično je i sa zelenom. Hladna je boja, međutim simbolički, zbog njene velike zastupljenosti u okolini što je posebno izraženo u proljeće kada se budi priroda, predstavlja život, buđenje, svježinu, vitalnost, plodnost, toleranciju ali i nezrelost (mladost). Može biti i boja tajni i duboke mudrosti (plavozelena). Negativni aspekti su otrovnost, zlo, zloba, zavist, strah, tjeskoba, potištenost i kiselost.  Zbog boje američkog dolara simbolizuje i novac, uspjeh. Zelena boja vezuje se i uz sudbinu. Možda je, u svjetlu događanja u stranci, autor plakata imao ideju da ukaže na novi početak i nadu. Međutim, tu ideju nisu pratili ostali oblici političkog marketinga a i sami plakat predstavlja  „već viđeno“  s ranijih izbora. Dakle, intriganto je i za razmišljanje šta je autor htio reći. Ovakva apstrakcija je prihvatljiva u nekoj umjetničkoj formi međutim, politički plakat ne može biti Frank Stellov umjetnički minimalizam ili Rorschachov test mrlja, pa da posmatrač individualno i na različite načine doživljava sliku, ovisno o raspoloženju, svjetlosti... U ovom slučaju prije da je riječ o „igri na sigurno“ sa stalnim biračkim tijelom a na ostale se i ne računa. Kao da žele poručiti: „Samo da javimo koga treba zaokružiti, čisto da ne kažete nismo znali. To vam je dužnost i nema se tu šta puno pričati“. Skoro da su i u pravu, barem do sada.

Percepciji introvertnosti kandidata pridonosi i položaj tijela, blago zasukani s prekriženim rukama se slaže s idejom plakata – što manje dati i što manje reći. Ustvari, možda je ovo neka nova izborna taktika i sigurno je bolja od obećanja da će se (ovoga puta), da bi se održao progres, zaposliti 150.000 ljudi.

KANDIDAT EMDŽAD GALIJAŠEVIĆ

Na plakatu kandidata za gradonačelnika Bihaća Emdžada Galijaševića dominira njegova slika. Uopšte za političku kampanju i politički marketing pa u konačnici i politički plakat na lokalnim izborima je karakteristično personificiranje. Na ovom plakatu je ono više nego i vidljivo. Riječ je o nezavisnom kandidatu, možda netipičnom političaru koji je do sada svoje mane vrlo vješto pretvarao u prednosti. Možda su i ovaj buuu izraz lica (kao da ga je nešto uplašilo pa se izmiče od fotografa), retuširano područje oko očiju, neuspjeli pokušaj osmijeha, dio taktike kandidata. Uglavnom plakat je „precrtan“ s ranijih izbora. Očigledno koketira sa „starim glasačkim tijelom“, biračima koji tradicionalno daju glas SDA stranci, a koji su nezadovoljni sadašnjim stanjem. Pojačana kampanja po selima koja su ranije gotovo jednoglasno podržavala SDA kandidate govori u prilog tome. Zelena boja u podnožju plakata podsjeća na njegove političke „korijene“. Posebno je zanimljiv zaokruženi broj 6, pretpostavljam da je riječ o njegovom broju na izbornoj listi. Autor plakata se nevješto poigrao s vjerskim simbolima. Dakle, broj 6 je zaokružen polumjesecom. Vjerovatno je polumjesec trebao biti u funkciji mobilizacije bošnjačkih birača, subliminalnog dodvoravanja i targetiranja glasačkog tijela. Međutim, šestica unutar polumjeseca bi prije ukazivala na nekakav simbol sotonizma, šejtanluk (broj 666 je Žig zvijeri, sotonistički broj). Volio bih čuti mišljenje cijenjene Uleme o ovakvim simbolima.

Potpis na plakatu Vaš Emdžad Galijašević i slogan Snagom srca snagom uma su napisani pisanim slovima. Na plakatu se nikada ne koristi ova vrsta slova. Zauzima previše prostora, slabije je čitljiva i opterećuje plakat. Intimizacija, odnoso personaliziranje plakata se moglo postići svojeručnim potpisom na plakatu, na slici ili ispod poruke napisane nekod drugom vrstom slova. Smiješno bi izgledalo kada bi pisali pismo kompjuterom, pisanim slovima, a s ciljem, kao i ovdje, intimizacije pošiljaoca s primaocem. Istina lijepo to izgleda, ali ako se odlučite napisati ljubavno pismo kompjuterom, pa makar to bilo i pisanim slovima, i tako pokušate zadiviti djevojku, očekujte da će vas imati za pravog seljačinu. Politički marketing i nije ništa drugo nego ašikovanje i umiljavanje, predstavljanje kandidata (udvarača) u najboljem svjetlu, kao najbolji izbor, biračima (djevojci) barem dok ne daju svoj glas (aluzije s djevojkom nisu tema ovoga rada).

Pozadina je blago sive boje s konturama gradilišta. Simbolika je problematična poznajući razloge ranije smjene kandidata s mjesta gradonačelika - kao da se šalje poruka nastaviću gdje sam stao, štogod to značilo. Inače ovakva pozadina je već postala standardna forma većine političkih kandidata tako da je jednostavno „prepisana“. Dakle, plakat je kontroverzan, provokativan s puno subliminalnih poruka i nesumnjivo „lovi poglede“, tjera na razmišljanje i raspravu. Upravo onakav kakav treba biti. Bez obzira na upitne kompozicijske kvalitete ima politički potencijal. Ideja je izvanredna, u potpunosti oslikava kandidata kome su gafovi donijeli više koristi nego štete u njegovom političkom angažmanu.

KANDIDAT ŠUHRET FAZLIĆ

Prve tri sedmice izborne kampanje plakati aktualnog gradonačelnika Šuhreta Fazlića su se teško pronalazili u gradu. Dečki iz izbornog tima su mi rekli da je gradonačelnik izričito zahtijevao da se na niti jednom plakatu ne pojavljuje samostalno. Zaista pohvalno, ali kao i dosadašnja politika i populistički potezi, nije dosljedan. To i jeste glavni adut njegovih političkih oponenata kada ga kritikuju. Ima dobar početak ali slabu završnicu. U ovoj kampanji kao da se čuvao za finiš trke. Sada su plakati posvuda, nisam ih, ove zadnje subote pred izbore, našao samo na kokošinjcima, istina nisam ih tamo ni tražio. Poseban marketinški potez su „hodajući“, tačnije „vozajući“ plakati; žuti kombi u potpunosti oblijepljen plakatima samo kandidata Fazlića i neizostavni razglas preko kojega se poziva na glasanje. Europski, „na nivou“. Kao brdo i Muhamed, neće li ljudi plakatu hoće plakat ljudima. Vjerovatno je jeftiniji marketing, a dalje se „dobaci“. Podsjeti me na bibliobus kojim se knjige voze do udaljenih sela. Ovo je neki Šuhretov plakatobus, patentirati, obavezno.

Vizualno, plakat zadovoljava kriterije moderne izborne kampanje. Problem je miješanje boja. Neodređenost boja ukazuje na nedosljednost. Siva boja u pozadini predstavlja neodređenost, neopredijeljenost. Sviđa se onima koji prikrivaju vlastiti identitet ili su suzdržani. Pozitivne asocijacije su autonomija i neutralnost. Nevjerovatno je koliko simbolizuje i dosadašnju politiku kandidata. Podnožje plakata je mješavina boja, vjerovatno neke zelene i plave ili nešto slično. Djeluje također neodređeno i hladno. Tipografija je usklađena sa zahtjevima plakata, riječ je o užim slovima, vizualno dobro usklađenim s plakatom. Slogan Rad za Grad ima samo frazeološko značenje kao i slogan Siguran izbor koji je fraza kandidata koji ne znaju šta bi rekli i pokušavaju samo popuniti prazan prostor. Milan Bandić je u jednoj od svojih kampanja, na sličan način, istaknuo svoju marljivost odnosno usmjerenost na posao. Cijela kampanja Šuhreta Fazlića podsjeća na kampanju zagrebačkog gradonačelnika (više se može vidjeti na stranicama Pomaka).

Ponovo prekrižene ruke na fotografiji. Takav stav uvijek ima negativne konotacije, bilo da ukazuje na zatvorenost, skrivanje nečega ili na nadmen ili superioran stav. Kao djeca smo se skrivali ispod stola, iza ormara i sl. kada smo osjećali nesigurnost ili strah. Odrasli, u sličnim situacijama, prave barikade rukama. Smatra se da je trup ključna tačka čovjeka jer su u njemu najvažniji vitalni organi, srce, jetra... Zbog toga ih mozak pri svakoj opasnosti, bila ona realna ili ne, želi zaštiti. To se čini prekriženim rukama. Dakle, ruke prekrižimo kada smo uznemireni ili prestrašeni. Također, lažljivci prekriže ruke jer im navedeni pokret omogućava sigurnost, osjećaju se jači. Na plakatima, u drugim državama, kandidati za neku političku funkciju vrlo rijetko zauzimaju takav položaj rukama. Ovo je, izgleda, naš specifikum.

Interesantan je osmijeh kandidata na plakatu. Iskren osmijeh omogućavaju dva mišića. Prvi se rasteže od ugla usana do jagodica i zovemo ga zygomaticus major, a drugi je orbicularis oculi i nalazi se u predjelu očiju prema sljepoočnicama. To su oni mišići koji nam prave tzv. svračije nogice kod sljepoočnica kada se iskreno smijemo. Na njih ne možemo utjecati. Mišiće oko usta možemo kontrolirati i oni nam pomažu da „krivotvorimo“ osmijeh kada nešto lažemo, prikrivamo ili kada taj osmijeh nije iskren. Iskren osmijeh prepoznajemo po očima a ne po ustima, nešto nije uredu kada se ustima smijemo „a u očima nema žara“. Upravo se to dogodilo na ovoj fotografiji. Kandidat se smije a pogled je sjetan, možda i zabrinut.

Inače, plakat je prepoznatljiv i dobro uočljiv iako je nijansa sive boje u pozadini mogla biti i svjetlija. Izbor „međuboja“, miješanih boja, na cijelom plakatu može simbolizirati neodređenost i nedosljednost u političkoj aktivnosti tako da su rijetki plakati u ovoj kombinaciji boja. Vizualna kompatibilnost korištenih boja je slaba. Takst se s lakoćom prepoznaje. Također logotip (ako se stilizirana slova u nazivu POMAKa mogu nazvati logotipom) je uočljiv iako je smješten na samom dnu plakata. Specifičan je i znatno se razlikuje od logotipa drugih stranaka. Kompozicija plakata je dobro usklađena, međutim, nedostaje mu atraktivnost, sumoran je zbog zagasitih boja. Plakat nema posebno dugoročan učinak na svijest promatrača; kao da se htjelo samo ispuniti formu bez računanja na benefiti ovakvog oblika političkog oglašavanja. Plakat nema nikakav emotivni naboj, nije provokativan i ostalo je nepoznato ko je ciljana grupa kojoj se obraća. Uz sve ranije rečene negativnosti o stavu i mimici opći vizualni utisak je da kandidat koji je prestavljen na plakatu ne djeluje uvjerljivo. Drugi oblici političkog marketinga kandidata su znatno bolje pripremljeni. 

Na kraju plakat kandidata za gradonačelnika Bihaća Seja Ramića.

KANDIDAT SEJ RAMIĆ

Plakat kandidata Seja Ramića je ostavljen za kraj jer sam dugo razmišljao da li ga uopće analizirati kao politički plakat. Šarenilo boja u percepciji i doživljaju vizualnog rješenja više podsjeća na tapete koje smo nekada mogli vidjeti na kućama naše drage dijaspore s motivima prirode, laneta na proplanku ili vodopada i bistroga potočića. Razumljivo je da se kandidat odlučio za ovakvo rješenje s obzirom da je po zanimanju likovni pedagog. Plakat je prepoznatljiv, unikatan i kandidat je vizualnim sredstvima izrazio svoju osobnost. Inovativan je i uočljiv, međutim ne šalje nikakvu poruku. Tipografija je primjerena političkom plakatu ali tekst ne dominira u prenošenju poruke. Dobijamo samo informaciju o imenu i prezimenu kandidata, da je nezavisni kandidat te da kandidira za gradonačelnika Bihaća. Slogan Svi smo mi Sej  je više iritantan nego provokativaan i nejasno je značenje poruke. Ustvari, zanimljiva je subliminalna poruka. Font slova SVI i SEJ je znatno veći od dijela poruke SMO MI. Mi smo je manje važno od  Sej. Prilično egocentrično za nekoga ko potencira potrebu zajedništva (u ovim teškim vremenima za Grad) i masovnosti. Mesijanski kompleks može „na prvu“, mobilizirati prilično nezadovoljnih i frustriranih ljudi, međutim benefiti su kratkoročni a politika je znatno kompleksnija i traži dugoročna ulaganja.   

Izostao je logotip što je prihvatljivo jer je riječ o nezavisnom kandidatu. Fotografija dominira. „Do bola“ je retuširana i doslovno je „plastificirala“ kandidata. Izraz lica je neprirodan tako da bi analiza bila neprimjerena.  Inače  cijeli plakat podsjeća na slike iz brošura Jehovinih svjedoka „Kula stražara“ i „Probudite se“. Kada bolje razmislim, nazivi ovih brošura bi mogli biti dobri slogani, s obzirom na, do sada viđene, političke aktivnosti kandidata.

Na plakatu je sve beživotno, idealizirano, umirujuće, idilično. Potpuna suprotnost populističkoj i kritizerskoj politici kandidata. Inače plakat je vrlo zanimljiv, estetski raspored elemenata na plakatu je izvanredan, slaganje boja i kontrasti besprijekorni. Dominiraju plava i zelena koje se prelijevaju u žutu koja daje toplinu, svjetlost i nadu. Izbor boja naglašava (lokal) patriotizam jer su uzete boje koje dominiraju u grbu kantona i simboliziraju rijeku Unu i plavo nebo. Plakat je uočljiv među plakatima ostalih kandidata, međutim teško je percipirati poruku iz daljine. Ispred ovoga plakata bi trebalo kampirati da se shvati svrha i poruka a to je za plakat nedopustivo ako uzmemo u obzir vrijeme ekspozicije plakata prosječnog promatrača ili vozača koji prolazi vozilom kraj njega. Dobijamo samo jedno šarenilo boja bez nekoga dugoročnoga dojma. Ne potiče posebne emocionalne reakcije osim slogana (Svi smo mi Sej) koji je namijenjen uskoj skupini pristalica kandidata. Kandidat je neuvjerljiv i cijela ideja koristi više njegovoj profesionalnoj nego političkoj promociji. Pohvalno je da je kandidat jedini na plakat postavio svoju web adresu na kojoj se može više naći o kandidatu i njegovom programu.

Primjetno je da u ovoj kampanji vizualna kreativna rješenja nisu odmakla od dosadašnje izborne prakse. Ponovo imamo stereotipno ponavljanje sličnih ideja i mnoštvo ustaljenih fraza. Većina kandidata odlučila se za koncept tzv. teasera, ono što će tek uslijediti i što će biti zanimljivo pratiti. Samo jedan kandidat, Sej Ramić ima suštinski drugačije kreativno rješenja i inovativniji pristupa formi plakata. Ostali kao da su se bojali da birači radikalnije izražene poruke neće uspjeti razumjeti. Možda je takav, „blijedi“ politički marketing i razumljiv s obzirom na cjelokupnu situaciju i ograničenja u izbornoj kampanji, nametnuta mjerama zaštite od epidemije. Međutim, upravo u takvoj situaciji izborni timovi su trebali prepoznati vrijednost političkog plakata i biti puno kreativniji. Riječ je o „beskontaktnoj propagandi“ kojoj su birači izloženi kontinuirano i upravo je zbog toga prihvatljiva u ovim okolnostima. Poznata je 'marketinška teza' – od dvije marke uložene u oglašavanje jedna je bačena, samo ne znamo koja nije. Problem je kada su obe bačene. Prema nekim političkim analitičarima marketingom se može privući oko 10% birača. Možda i nije puno, međutim kada se imaju u vidu po pravilu, „tijesni rezultati“ na izborima to nikako nije zanemarivo.