Gradiškom Kulturnom centru stigla su dva zanimljiva rada na Konkurs ”Gradiško proljeće”.
Još jedan rad koji je poslala Mihaela Golić, učenica devetog razreda OŠ ”Danilo Borković” i Aleksandra Mrakić, 2. razred PPT, Srednja stručna i tehnička škola u Gradišci.
”Neko čudno doba”
Eh, šta nas je ovo snašlo? Kakvo je ovo čudno doba? Stiglo nam proljeće, a mi ne možemo da uživamo u njemu. Neko sićušno, malo stvorenje nas u tome ometa.
Da, sićušno, malo stvorenje. Ni golim okom ga ne primjetimo, a tako velike stvari radi. Cijelu zemaljsku kuglu to malo, a tako jako stvorenje je bacilo u očaj. Svi strijepimo i sklanjamo se od nečega što čak i ne vidimo i ne čujemo. Bježimo, a pobjeći ne možemo. Sve je stalo za samo par sekundi. Bože, zar je to moguće?
Zar je moguće da jedan virus zavije u crno toliko porodica? Zar je moguće da je toliko djece ostalo bez očeva, majki, baki i deki? A tako nam je bilo lijepo u školskim klupama. Svaki dan smo pričali o maloj maturi. O tome koju srednju školu ćemo upisati i kojim putem nastaviti dalje.
Ti, malo čudovište zvano Korona, prekinulo si naše druženje i maštanje, ali pobjedićemo mi tebe. Jaki smo mi, jače je čovječanstvo od tebe. Svaki dan posmatram kako se priroda budi iz zimskog sna. Slušam veseli ptičiji hor. Gledam i slušam, a ne mogu uživati u svemu. Posmatram livade kako se kite šarenim tepisima od cvjeća, a ne mogu da ga berem. Moram da budem u izolaciji da me ti ne zaraziš. Prokleta da si Korona. Bježi, odlazi i pusti nas da uživamo u čarima koje nam priroda daje!
Želimo da živimo, maštamo, uživamo, da pjevamo i veselimo se. Bježi sa ove planete i više se nikad ne vraćaj. Jaki smo mi…jače je čovječanstvo od tebe.
MIHAELA GOLIĆ IX4 OŠ ”Danilo Borković”
”Ode nam mladost”
Mladost nam silna iz Bosne ode
zemlja bi nam mogla ostati pusta,
šta je to može zadržati ovdje
kad je džep prazan, a gladna usta?
Pravo na život i pravo na rad
trebali bi biti zajamčeni svima
manjini izobilje, a većini glad
šta se tu više pričati ima ?
Vremena mnogo od rata prođe,
godina za godinom u nepovrat minu,
to „bolje sutra“ nikad ne dođe,
mladi nam ostavljaju domovinu.
Niko se ne počeša ni iza uva
od ovih što su vječno na vlasti,
sirotinja se bori za komadić kruva,
a oni ne prestaju otimati,krasti…
Obećava mnogo svaka nova vlada,
narod više ne vjeruje u njihove laže,
tuđina je mladima posljednja nada
u kojoj sretniju budućnost traže.
Razmislite dobro, vi, naši vladari,
čemu se narod još ima nadati,
odoše mladi, a ostaše stari,
kad oni pomru – čime ćete vladati ???
Aleksandra Mrakić, 2.razred PPT, Srednja stručna i tehnička škola u Gradišci.
”Mnogo nam znači što nas djeca i u ovim teškim vremenima prate. Pisanju virus ništa ne može! Pišite nam i dalje”, poručili su iz Kulturnog centra Gradiška.
