Trešnjice, najljepši zaseok na Kozari, zaseok najljepšeg imena. Dobio je ime po starim rodnim trešnjama pored glavnog seoskog puta. Trešanja pored puta više nema, ali rodila se ideja da se ponovo zasadi drvored starih autohtonih sorti ovog lijepog voća i povrati duša i sjaj Trešnjicama.
Željko Blagojević, pedagog, veliki zaljubljenik u prirodu i direktor Kulturnog centra u Gradišci, kaže da će se djeca ponovo radovati trešnjama.
”Ne samo trešnje, sadićemo i ostalo autohtono voće, prije svega jabuku đedovaču. Ovdje, na našem porodičnom imanju površine deset hektara, imamo 66 autohtonih voćnih vrsta. Jabuke, kruške, trešnje, vinovu lozu… Prije dvije decenije, kada je u Potkozarju počela ekspanzija podizanja voćnih plantaža, bio sam zagovornik da se sade stare autohtone voćne vrste. Gdje bi nam bio kraj da smo išli u tom pravcu, pogotovo danas kada je ljudski imunitet važniji od suvoga zlata”, kazuje Blagojević.
RAKIJSKI PODRUM – PRIČA ZA SEBE
U donjem dijelu ranča nalaze se stabla jabuke stara više od 150 godina. Prelijepi rakijski podrum, sa mirisom koma i voćnih rakija u nedoumicu stavlja i one koji su se zakleli da neće popiti ni jednu čašicu. Željko je i tu primijenio pedagogiju. Proizveo je rakiju ‘Đedovaču’.
”Izgubio se onaj osjećao o značenju porodice,pogotovo gdje je đed glava te porodice. Ta stara domaćinstva obično su puna života, ljubavi i poštovanja. Primijetio sam da, kad u razgovoru sa prijateljima pomenem riječ đed, kod njih izazovem osjećaj ugodnosti.”
Đed je postao zaštitni znak Blagojevićevog podruma, u koji svraćaju poznati glumci, pjevači sportisti, prije svega dobri ljudi.
NA SVE STRANE DOMAĆE ŽIVOTINJE
Dole ispod kuće, koja se nalazi u cvijetnom ambijentu, štale i stoka. Željko kaže da su životinje znak da se radi o starom, tradicionalnom domaćinstvu.
”Imamo kravu i tele, držimo ih na prirodan način uzgoja,tele slobodno sisa do mile volje i napreduje kao iz vode. Tu su i magarci,moje omiljene životinje iz djetinjstva, ovce, krmača, kokoši… Pet dunuma odvojili smo i za dječije igralište. U pitanju je pravo dječije selo i idealno mjesto za jednodnevne izlete. Nastojimo da u svako doba godine imamo barem po dvije voćke sa zrelim plodovima. Odavde se pruža fantastičan pogled prema ljepotici – Kozari”, priča Blagojević.
Zanimljivo je da je prostor predviđen za dječije igre oplemenjen starim seoskim cvijećem, zanimljivim igračkama i smješten na blagoj padini previđenoj za igru.
PRIMIJENIO PEDAGOGIJU NA SELU
Blagojević priznaje da je studirajući pedagogiju bio uvjeren da je ovu nauku moguće uglavnom razvijati u urbanim naseljima. Kada je počeo sa eksperimentom da pedagogiju ukorijeni među voćkama i na obroncima Kozare, mnogi su bili skeptični.
Trešnjice gaje kult prema odbojci. Selo ima odbojkaški teren sa rasvjetom i tribinama. Tu je i ljetna scena, na kojoj gostuju glumci, pjevači, umjetnici raznih profila. Kultura je dostupna i u ruralnom području.
”Ovdje svi, pogotovo mladi ljudi i djeca mogu mnogo naučiti.I o legendarnoj Kozari, ali i o zdravom životu u selu, gdje su priroda i čovjek na prvom mjestu. Kada ujutro idem na posao do 20 kilometara udaljene Gradiške to mi je najljepši dio dana, suret mene sa samim sobom. Svako jutro uvidim da sam u plusu što nisam napustio moje lijepe Trešnjice i što im se vraćam svakog popodneva ili večeri”, kaže Željko Blagojević, čovjek perfekcionista, koji je jednako rasporedio ljubav i prema Kulturnom centru Gradiška, na čijem je čelu, ali i prema holtikulturi, djeci, osobama sa posebnim potrebama, ljudima uopšte.
A da su trenuci provedeni u Trešnjicama ugodni pokazuje i Blagojevićeva duhovitost i originalnost. Svoju rakiju preporučuje i kao aperitiv, ali i kao lijek. I uz nju daje pisanu preporuku. Tako je i potpisniku ovih redova preporučio po koju čašicu ”Đedovače” i uz nju kaficu i lijepo žensko društvo.
Željko Blagojević je vrstan pedagog koga u svakom slučaju treba i poslušati.
/mojsrbac.info/
