Jednog popodneva daleke 1830. godine mladi pariski aristokrata Rafael de Valenten ulazi u kockarnicu u pariskom vrtu Pale Roajal. Tu gubi i posljednji zlatnik; korača izgubljen, pored Sene, duž keja Volter i odlučuje da ionako tegoban život, pun porodičnih i ličnih nedaća, okonča samoubistvom; sada kada je ostao i bez posljednje pare.
Ne želi Rafael da usred bijelog dana završi posljednje putovanje na ovom svijetu; sačekaće noć. Dok čeka tu posljednju stvar u životu, ulazi u antikvarnicu, tumara među eksponatima i odluku da se baci u Senu povjerava čudnom, enigmatičnom antikvaru.
Ovaj mu, pak, pokazuje “Šagrinsku kožu” – čudotvorni komadić braonkaste boje, koji ispunjava svaku čovjekovu želju, ali po skupu cijenu: koža postaje vlasnik njegovog života i smanjuje se poslije svake ispunjene želje. Rafael pristaje na “pakt sa đavolom” samo da se rješi muka koje ga pritiskaju, a koža mu korektno ispunjava sve želje. I kako već glasi pakt, sa svakom novom ispunjenom željom koža Rafaelovog života se smanjuje. Rafael nasleđuje – dogovoreno – učinjeno, ogromno bogatstvo; cijeli svijet je pod njegovim nogama, ali u sjenci mračnog ugovora sa Šagrinskom kožom.
Na jednom gala prijemu susreće Fedoru, damu izuzetne lepote i bogatstva, u koju se zagledao cijeli Pariz. Rafael se ludo zaljubljuje, ali Fedora ostaje hladna. Odbijen, poražen i nesrećan, Rafael se odaje raspusnom životu, troši nemilice novac, dane i noći u društvu njegove čudotvorne kože koja mu vjerno ispunjava sve želje.
U pariskom pozorištu “Italijen” Rafael susreće bogatu ljepoticu; poželi da mu ona postane supruga – Šagrinska koža mu ispunjava želju, ali neumoljivo naplaćuje svoje – još jednom se dramatično smanjuje. Sada već uspaničen, Rafael, da spase ostatak života, baca Kožu u duboku jamu, ali ne vrijedi; Koža i dalje čini svoje čak i kada je nesvjestan da je nešto poželio. Uzalud nesretnik bježi na selo, što dalje od Pariza i Kože; ne može da poželi ni vedar dan, a da se prokleta ne smanji.
Vraća se u Pariz, traži pomoć mudraca, ali nema mudraca koji bi poništio ugovor sa tom strašnim parčetom. Nekako u ovo vrijeme mladi aristokrata sreće Polinu kojoj, u očaju, saopštava strašnu tajnu Šagrinske kože koja se neumoljivo smanjuje čim je Rafael, zaboravivši za trenutak, na Ugovor, poželio da ima Polinu. Ona, pak, vidi da od Kože nije ostalo gotovo ništa i da ispunjenje ove Rafaelove želje znači i njegov kraj.
I Polina odlučuje da na oltar ljubavi priloži njen vlastiti život – da izvrši samoubistvo kako bi Rafael izbegao smrt. Ali, prije nego što je uspjela da izvrši odluku, Rafael je stiže i zagrli. U tom trenutku istrosilo se i poslednje parče Šagrinske kože.
Ovdje se, ovim samrtnim zagrljajem, završava Balzakova priča o životu i smrti Rafaela Valentena, a poruka i pouka ima više.