Prethodnih par dana na portalima iz Srbije, odjeknula je vijest o hirurgu sa VMA, potpukovniku Vosjke Srbije, koji je na monstruozan način pretukao svoju suprugu pred njihovom djecom. Ljekar je suprugu tukao pištoljem, slomio joj četiri rebra, nadlakticu, a na glavi je imala i brojne hematome.
Nakon što je hospitalizovana, unesrećena žena je izjavila i da nasilje u porodici, počinjeno od strane njenog supruga traje od početka godine, te da je davio kablom, urinirao po njoj i na druge načine je fizički i psihički zlostavljao. Šokirana ovim brutalnim djelom, na svom instagram profilu sam podlijelila vijest, u cilju informisanja ljudi o još jednom slučaju nasilja u porodici, na šta mi se javio moj prijatelj iz djetnjstva koji radi u lokalu u kom je dotični ljekar stalni gost.
Hirurga opisuje kao jednog od najprijatnijih ljudi koje je služio. Pio je produženu kafu, vikendom je čitao novine, i uvijek je bio ljubazan prema osoblju. Često je znao dolaziti i sa sinom i izgledali su kao da imaju dobre odnose. Supruga sa njim nije nikada dolazila.
Kada je vidio ovu vijest, ni on ni niko od njegovih kolega nije mogao vjerovati da je bio u stanju uraditi ovakvo nedjelo. Ponukana njegovom pričom nije mi bilo lijeno da istražim portale i vidim da li postoje izjave prijatelja. Kao što sam i pretpostavila, pronašla sam izjave kolega i porodičih prijatelja koji kažu da kod njega nisu nikada primjetili nasilne crte i da su njihovi porodični odnosi izgledali harmonično.
Čuđenje i šok osoba koje su poznavale ljekara sasvim je prirodna reakcija, kao i reakcija javnosti jer su ljudi skloni da stvaraju pozitivne predrasude prema osobama koje su obrazovane, koji su izabrali neki plemenit poziv kao što je to poziv ljekara, a i osobama koje su na visokim pozicijama. U društvu takve osobe dobijaju status koji ih štiti i služi im kao paravn za prikrivanje nasilničkih poriva.
Da li je zasita moguće prepoznati nasilnika?
Nasilnci su često emotivno nezreli, pristrasni, osvetoljubivi, manipulativni, agresivni, arogantni, sebični, narcisoidni, nepredvidivi i skloni zauzimanju odbrambenog stava. Na prvi pogled mogu da vam se učine šarmantnim, ali vremenom postaju nepouzdani, neprijateljski nastrojeni, skloni laganju i preuzimanju kontrole.
Sve ovo što sam navela ne morate primjetiti ako niste u bliskom odnosu sa nasilnikom, pa čak i da jeste, a niste njegova žrtva.
Prvi alarm u vezi sa nasilnikom je konstantno provjeravanje telefona, poruka, mejlova, preuzimanje kontrole nad vašim životom kroz uvjeravanje da vam nije potrebno više novca kako ne biste radili, ili sprečavanje partnera da se bavi hobijem koji uključuje saradnju sa drugim ljudima. Od vas traži da sve radite zajedno i da nigdje ne idete sami. Polako vas udaljava manipulacijama od porodice i prijatelja. U tom odnosu partner koji je žrtva nije ravnopravan.
Nasilnici često biraju žrtve koje su slabije od njih, koje su preživjele neki vid traume i čije slabosti mogu prepoznati ili izvući iz njih.
Ne postoji nikakava povezanost između profesije, socijalnog i ekonmskog statusa sa tim da li je neko nasilnik. Dakle, nasilnik može biti i prosjak na ulici i predsjednik države. U cilju prepoznvanja nasilja važno je da tu predrasudu koju kao društvo imamo odmah razbijemo.
Kako se ophoditi prema žrtvi?
Neke od najgorih stvari koje možete reći zrtvi su da je sama kriva, da nije smjela to dozvoliti, i pitati je kako se to njoj moglo desiti. Zajedno sa fizičkim nasiljem dolazi i verbalno, psihološko zlostavljanje od strane nasilnika, koje kod žrtve izaziva osjećaj krivice i odbojnosti prema samoj sebi, jer je nasilnik već taj koji se potrudio da se osjeća tako, pa joj i drugi ljudi svakako ne trebaju pojačavati takva osjećanja. Važno je da se u vašem okruženju žrtva osjeća sigurno, tako da ako ne možete pomoći, bolje da se odmaknete. Žrtve nasilja imaju iskrivljenu sliku o sebi, i jedan od razloga što ne prijavljuju nasilje je problem sa samopouzdanjem i prepoznavanjem svoje istinske vrijednosti.
Prema statistikama Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske u 2021. godini u RS-u je bilo 740 prijavljenih slučajeva nasilja u porodii. Zvanične podatke iz prethodne godine, na žalost nisam pronašla, ali po medijima se mnogo pisalo o različitim slučajevima. Ovaj broj nije bezazlen. Ko zna koliko još žena trpi nasilje, a da ono nije prijavljeno. Kao i svemu, i u ovim slučajevima skloni smo da okrećemo glavu dok se ne desi nama, ili nekome u našoj bližoj okolini.
1264 je broj na koji možete anonimno prijaviti nasilje nad ženama u bio kojem dijelu Republike Srpske. To je broj Fondacije “Udružene žene”. Ukoliko se plašite odmazde nasilnika otkrivajući svoj identitet, pozivom na ovaj broj ćete riješiti i taj problem. Supruga ljekara sa VMA bi danas možda bila mrtva da komšije nisu reagovale, i zbog toga je važno da spoznamo značaj kolektivne odgovornosti.
