„Oćeš da ti ja kažem ko je ubio rok kulturu u Gradišci? IZBJEGLICE.“
Ovo je komentar koji smo dobili neposredno nakon našeg drugog teksta u okviru serijala. U redakciji smo ga jednoglasno proglasili najsmješnijim i popravio nam je dan. Naši sugrađani često za mnoge stvari krive upravo izbjeglice, ali za „ubistvo rok kulture u Gradišci“ ipak je potreban jedan novi nivo kreativnosti i oštroumnosti. Autor, kako sam kaže, nije htio nikog da uvrijedi već samo da nas nasmije i, priznajemo, u tome je uspio. Kako se čitava scena odigrala u najprirodnijem ambijentu u bašti jednog ugostiteljskog objekta u gradu, analizirali smo kakva je uloga kafića u očuvanju gradiške rok kulture ili saučesništvo u njenom ubistvu. Naravno, ne govorimo o kafićima uopšte već samo o onim urbanim, alternativnim lokalima i onima koji se tako „osjećaju“.
U prethodnom tekstu, na osnovu vaših komentara i naših zapažanja prisjetili smo se nekih kafića, koji su godinama čuvali rok kulturu u gradu, kao što su „Upitnik“, „Akademik“ (na Senjaku) ili „Art“. „Akademik“ godinama zvanično ne postoji, dok je „Art“ već dva puta mijenjao naziv i koncept. Nećemo pretjerati ako kažemo da je pab „Upitnik“ decenijama bio sinonim rok kulture, a posljednjih godina i posljednje njeno uporište. Ono na šta smo mogli sigurno da računamo bili su smrt, režije i svirka u „Upitniku“ na Badnje veče. U srećnijim sezonama bilo ih je gotovo na mjesečnom nivou, da bi se u posljednje vrijeme i to ugasilo. Danas se svirke dešavaju na nivou incidenta i rijetkih privatnih inicijativa posljednjih rok entuzijasta ovog grada. Ipak, danas se u „Upitniku“ još uvijek može popiti pivo i poslušati dobra muzika, kvalitetno „iskulirati“ i diviti se pab prostoru na kojem bi pozavidjele mnoge veće sredine.
Osim paba „Upitnik“ bilježimo i period svirki u „Manufakturi“, kada su u naš grad dolazili ozbiljni bendovi urbanih žanrova, ali i ta radost nije dugo potrajala i ubrzo je ugašena iz nepoznatih razloga. Slično kao i u „Upitniku“, ovdje i dalje možete popiti kafu i(li) pivo, poslušati solidnu plejlistu i besplatno maštati „e kako bi dobro bilo na ovoj bini organizovati svirku…“ Jedan od posljednjih, relativno svježih pokušaja očuvanja rok kulture u gradu bila je priča oko kafića sugestivnog naziva „Kultura“. Bilježimo jednu kreativnu i urbanu baštu sa selekcijom odlične muzike, koju nigdje drugdje niste mogli da čujete. Pamtimo nekoliko kvalitetnih svirki, „stendap“ večeri i koncerata (među kojima i hip-hop koncert) nadu da je konačno to to i još jedno hladno gašenje i razočaranje. Za razliku od „Manufakture“ i „Upitnika“, „Kultura“, nažalost, više ne postoji ni kao dnevna varijanta.
Ako uzmemo činjenicu da je svaki od pomenutih lokala imao svoju zadovoljnu klijentelu, za koju ne možemo reći da je baš bila mala, a koja je redovno dolazila na većinu događaja i bila spremna da plati „upad“ i to pivo ma koliko koštalo, ostaje misterija gdje je onda nastao problem i zašto se svaka od ovih priča ugasila.
Kakva nam je sadašnjost i kako stvari stoje danas?
Presjek koji smo, uz vašu nesebičnu pomoć, uradili doveo nas je do zaključka da nije baš sve toliko crno i izgubljeno, te da postoje lokali i ljudi koji sprečavaju potpuni krah rok kulture. Malo ih je, nedovoljno, ali ipak postoje. Nisu za svakoga i dobro je da je tako.
Ono što svakako održava nadu poštovaocima rok kulture svakako je priča oko „Šelbi paba“. Poznata lokacija (bivši „Grunf“ i pradavni „Art“), kreativan enterijer i kvalitetna muzika bili su sasvim dovoljni za početak. Na ovakvom mjestu značajnu ulogu ima konobar, jedan od dobrih duhova grada, koji uspješno fura svoj stil već 30 godina i ne posustaje, a na čiji lik i djelo dolazi veliki broj gostiju. Svirke se, mjereno po gradiškom rok kalendaru, organizuju relativno često i svaki put se radi o ozbiljnim bendovima. Veliko osvježenje za rok kulturu svakako je i uvođenje pab kviza u Grunfu, koji je zaživio u Šelbiju i, još važnije, kod naših sugrađana i uspješno se održava u kontinuitetu. Dok jedni kao problem u „Šelbiju“ vide nedostatak prostora, naročito kada su svirke, drugi smatraju da je baš u tome čar i da upravo zbog toga dolaze samo oni koje te svirke zanimaju. Mi smatramo da prostor svakako ne umanjuje uticaj koji „Šelbi“ ima na rok kulturu Gradiške, a u koliko se desi neka renesansa roka u gradu i taj problem će se lako rješiti.
Drugi lokal koji je u jako kratko vrijeme postao oaza alternativaca i Gradiščana(ca) koji su prepoznali zdravu priču je pab „Ring“. Iako mnogi žale za starom lokacijom paba, smatrajući prostor više alternativnim i „pabskim“, čini se da se energija ni u novom prostoru nije puno promijenila, te da u pab i dalje dolazi mahom ista ekipa. Osim sada već standardnih žurki uz selekcije lokalnih DJ-eva, pab nudi i akustične pop-rok svirke, „dens“ i „karaoke“ večeri, a ističe se i humanitarnim radom kroz organizaciju pikado turnira, turnira udaranja boks kruške i slično, čije prihode preusmjeravaju za pomoć sugrađanima, što je za svaku vrstu poštovanja, naročito u današnjim vremenima.
Ako bismo tražili još neki lokal gdje se i u dnevnoj i večernjoj varijanti može poslušati kvalitetna muzika i koji se uklapa u okvire rok kulture bio bi to „Kosta bar“. Zanimljiva priča, inovativan koncept za Gradišku, dobra kafa i vjerovatno jedino mjesto u gradu gdje možete, ukoliko imate novca, popiti koktel. Iako prostor veličinom nije prilagođen živim svirkama, one se povremeno održavaju, a mjesto možete obezbijediti plaćanjem rezervacije. Neki od vas smatraju da su cijene u ovom lokalu previsoke (posebno za alternativnu raju), dok su drugi mišljenja „da kultura i treba da se plati“. Ono što je sigurno, jeste da „Kosta bar“ ima ulogu u rok kulturi grada, a definitivno i svoje goste.
Koji je najkraći zaključak naše (i vaše) zajedničke analize gradiških kafića?
Ako pričamo o ugostiteljskim objektima koji puštaju neki alternativniji i urbaniji zvuk u dnevnoj i dijelom večernjoj varijanti onda bismo mogli pričati o „Kosta baru“ i „Manufakturi“. Ako pak pričamo o svirkama, urbanim DJ žurkama i pratećim sadržajima rok kulture pričamo o „Šelbiju“ i „Ringu“. Ako pričamo o rok kulturi kroz prizmu kafića, onda pričamo o strogom minimalizmu u odnosu na veličinu grada.
Koje bivše i sadašnje lokale nismo spomenuli, a smatrate ih vrijednima? Zašto su se neke zdrave priče ugasile i zašto neki lokali nisu dovoljno iskorišteni? Zašto niko nije dovoljno hrabar da organizuje ozbiljan događaj rok kulture i zašto svako očekuju da to uradi neko drugi?
Imaš mišljenje, podijeli ga u komentaru i odgovori na pitanje:
Ko je ubio rok kulturu u Gradišci?