Prvo što vjerovatno većina ljudi pomisli kada čuje riječ inteligencija, jesu logički zadaci i testiranje nivoa IQ-a, ali ovakvo shvatanje inteligencije je jednodimenzionalno, zato moderni teoretičari ističu da postoji više vrsta inteligencije.
Inteligencija se najčešće definiše kao intelektualni potencijal sa kojim smo rođeni i koji je mjerljiv.
Tradicionalno shvatanje inteligencije je ograničavajuće jer pokriva samo lingvističku i logičko-matematičku inteligenciju, a izražava se kroz mjerenje nivoa IQ-a. Rezultati koje možete ostvariti na ovom testiranju su ispodprosječni nivo, prosječni i iznadprosječni.
Međutim moderna psihologija govori o različitim vrstama inteligencije, a začetnik modela višestruke inteligencije je Howard Gardner, američki profesor psihologije s Harvarda. On je ovu teoriji iznio 1983. godine u svojoj knjizi „Okviri mišljenja“ (rames of Mind: The Theory of Multiple Intelligences). Definisao je inteligenciju kao „sposobnost rješavanja problema ili oblikovanje proizvoda koji su važni u određenom kulturnom okruženju ili zajednici.
Vrste inteligencija
- Lingvistička inteligencija
Odnosi se na sposobnost usmenog i pisanog izražavanja. To su osobe koje znaju jasno i lako izraziti svoje ideje jezikom.
- Logičko-matematička inteligencija
Podrazumijeva sposobnost rješavanja matematičkih i logičkih zagonetki i zadataka.
- Muzička inteligencija
Predstavlja sposobnost razumijevanja ritma, melodije, tonova, tj. odnosi se na aspekt muzikalnosti v neke osobe.
- Tjelesno-kinestetička inteligencija
Ova vrsta inteligencije se odnosi na fizičke vještine i sposobnosti. Osobe kod kojih je izražena ova vrsta inteligencije imaju dobru koordinaciju pokreta, uspješni su u sportu, vješti su u pletenju i šivenju.
- Prostorna ili spacijalna inteligencija
Podrazumijeva učenje i razmišljanje u slikama. Kod nekih ljudi se ova inteligencija iskazuje kroz slikarstvo, fotografiju, dizajn, a kod drugih se izražava kroz arhitekturu, građevinarstvo ili pronalazaštvo.
- Interpersonalna inteligencija
Predstavlja vid emocionalne inteligencije, a iskazuje se kroz sposobnost razumijevanja osjećanja drugih ljudi. Ključna je za sklapanje prijateljstava, poslovnih dogovora i uopšte vođenja komunikacije sa ljudima.
- Intrapersonalna inteligencija
Takođe, predstavlja vid emocionalne inteligencije koja se iskazuje u dobrom razumijevanju sopstvenih osjećanja. Ljudi koji imaju izraženu ovu vrstu inteligencije, dobro prepoznaju i kontrolišu svoje emocije, uče na svojim iskustvima i sposobni su da zacrtaju svoje ciljeve.
- Naturalistička inteligencija
Odnosi se zapažanje i promatranje prirode i prirodnih procesa. Ljudi koji imaju izraženu naturalističku inteligenciju uživaju u boravku u prirodi, vole biljke i životinje, imaju sklonost ka astronomiji i svemu što se tiče prirode.
- Duhovna inteligencija
Podrazumijeva sposobnost osobe da se bavi promišljanjima o dubokim životnim pitanjima, kao što je smisao života, ljubav, pravda, kako je čovjek nastao, zašto se rađamo i zašto umiremo.
Gardner navodi da su sve ove inteligencije zastupljene kod svakog čovjeka, ali nisu izražene u istoj mjeri. Dalje navodi, da iako možda posjedujete izraženu lingvističku inteligenciju, ne morate biti pisac. Ili, ukoliko vam je izražena tjelesno-kinestetička inteligencija i imate potencijal da postanete najbolji košarkaš na svijetu, ali ako niste spremni za svakodnevne treninge, naporan trud i timski rad, onda nećete ostvariti svoje potencijale. Poenta jeste da za uspjeh nije dovoljno imati samo visok IQ, jer da bi uspjeh došao neophodno je uložiti mnogo rada i truda.
