Do 1995. godine niko u Bosni i Hercegovini za Dejton nije ni čuo. A onda je daleki grad, u kojem je prije tačno 24 godine parafiran sporazum, koji je donio mir, postao megapopularan simbol.
Po njemu su, od tada, nazivane agencije za nekretnine, kafane, mesnice, ulice, praznici…
Istina, kako se mijenjala politička situacija mijenjao se i doživljaj Dejtona, s jedne i s druge strane entitetske granice, ali je sve ove godine Brčko distrikt ostajao vjeran dejtonskoj priči. Tako se jedna od najdužih brčanskih ulica zove – Dejtonska ulica. Tabla sa nazivom ulice je i na ćirilici i na latinici, a u njoj žive i Srbi i Hrvati i Bošnjaci. I jedne i druge i treće, more iste brige: kako preživjeti od plata i penzija, koje sa svakom godinom mira i prosperiteta realno postaju sve tanje i jadnije. Ipak im je, kažu, drago što žive u Dejtonskoj – bolje da živiš u ulici mira, nego da te, ni krivog ni dužnog, zapadne adresa s imenom nekog, pa recimo, kontroverznog ratnika.
Dejtonsku ulicu u Republici Srpskoj imaju i Foča i Gradiška. U Gradišci se Dejtonska nalazi u starom, idiličnom multietničkom dijelu grada, nedaleko od industrijske zone. Među stanovnicima ulice ima ljudi različitih vjera i nacija i svi se, tvrde, dobro slažu, baš u dejtonskom duhu. Pomalo se i prave važni što žive u tako važnoj ulici, ali su ljuti na lokalnu vlast, jer im je Dejtonska, vele, posljednja rupa na svirali.
– Drago nam je što živimo ovdje. Lijep je ovo kraj i lijepa ulica s lijepim imenom, ali izgleda niko ne zarezuje ni nas ni Dejtonsku. Ovo je jedna od najzapuštenijih ulica u gradu, sa najviše rupa – kaže mještanka Vukosava Švraka.
Mnogo prije ulice, po Dejtonu su, pogađate, nazivane kafane. Tabla iznad ulaza, sa napisom Dejton, ili po američki Dayton, bio je devedesetih siguran znak da je u pitanju – sigurna zona.
Tako je na međuentitetskoj granici u blizini Sarajeva godinama opstajala kafana „Dejton”, otvorena odmah poslije rata. Prema pisanju Agencije Anadolija, baš u toj kafani sastajale su se nekadašnje komšije i prijatelji koje je rat podijelio. Kad su se komšije ispozdravljale i izmirile, pa se prebacile na Viber i Fejsbuk, u kafani je – odsvirao fajront.
Kafana “Dejton” u naselju Bjelavici u Kaknju godinama je odolijevala izazovima, ali je i ona prije otprilike dvije godine nestala sa mape. Ustvari, kafana je opstala, ali je dobila novog vlasnika i – novo ime. Valjda modernije. Mir više nije u trendu!
Da se dejtonska priča u Federaciji BiH sve teže “prodaje” svjedoči i sudbina lanca mesnica “Dejton” u Sarajevu. Nekad su imali prodajne objekte na više lokacija u Sarajevu, a danas je preostala samo jedna mirovna mesnica – ona u naselju Otoka, a ni ona, tvrde lokalni poznavaoci prilika, nije više popularna kao nekad.
– Nisu te mesnice više bile rentabilne. Svi su im okrenuli leđa. Opstajale su još malo, jer su mesari htjeli rasprodati što je još bilo na lageru, lažući okolo da je takvo meso u trendu – napisao je u Fejsbuk komentaru sarajevski novinar, šaleći se na račun mesnica “Dejton”.
S druge strane entetske granice, u Prijedoru je prvih poslijeratnih godina bila aktuelna i agencija za promet nekretninama nazvana “Dejton”. Nalazila se na ulazu u grad, uz magistralu Banjaluka – Prijedor – Novi Grad. Kako svjedoče mještani, bila je aktuelna u vrijeme povrata imovine i povratka izbjeglica. I ova agencija već godinama ne radi. Ostala je samo oronula tabla sa imenom nekadašnje agencije.
/Srpskainfo/
