Grupa primitivnih individua u kavezu. Šta se tačno desi kada imamo ovakav scenario? Desi se ekstreman nivo gledanosti, proizvod kiča, malograđanstva i odsustva bontona. Desi se rijaliti-šou.
Šta je to rijaliti-šou?
Školska definicija kaže: Rijaliti-šou je žanr televizijskog programa koji prikazuje scene iz stvarnog života ljudi. Ovaj žanr prezentuje njihove običaje, ponašanja, inteligenciju,stavove…
Kad smo to razjasnili, evo prvog zaključka. Naime, kako definicija pojašnjava, pričamo o ekranizaciji funkcionisanja prosječnog čovjeka. Ne pričamo li onda o ogledalu našeg društva? Ako pričamo, zašto još uvijek nismo zabrinuti?
Primitivizam, vulgarnost i agresija
U našem mentalitetu česta je pojava osude, no gdje je ista kada je gledamo lajv, upravo preko naših malih ekrana? Nekim čudom ispari. Zabrinjavajuća brojka „ovisnika“ ove vrste programa raste svaki dan. U prirodi čovjeka je da svoj nos provuče upravo gdje za njega ne treba da bude mjesta. Morbidna znatiželja da budemo dio nečije lične drame prerasta lagano u opsesiju. Promocija niskih vrijednosti, još nižih strasti postaje sinonim gledanosti.
Ko je glavni krivac?
Najčešće čujemo kritiku upućenu producentu. Naime, da nije njega, ne bi ni programa bilo. Greška. Velika greška u procjeni. Uloga producenta u ovom slučaju je minorna, skoro beznačajna. Zašto? Iz prostog i jednostavnog razloga. Gledanost je proizvod publike, reakcija na proizvod producenta. Ako proizvod u ovom slučaju program ima dobar feedback, odnosno povratnu reakciju publike, njegovo realizovanje je logičan sljedeći korak. Dakle, razlog postojanja ove vrste programa je upravo sama publika.
Identifikacija
Jedan od ključnih segmenata ekspanzije ovog žanra televizijskog progrma jeste upravo identifikacija sa onima koje gledamo. Pratimo li svakodnevni život pojedinca, makar to bilo preko malih ekrana stvara se određeni vid empatije i emotivne povezanosti. U većini slučajeva razlog toga je primjećivanje istih navika, sličnog rasporeda. Samim tim te iste ljude više ne vidimo kao strance, već kao poznanike, pa čak i prijatelje. Stvaranje emotivne povezanosti rezultira identifikacijom sa istima. Naime, počinjemo da imamo svoje idole, počinjemo da pratimo one koji su nam slični, dragi. U većini slučajeva dolazi do „opsesije“. Svaku prepirku i svađu shvatamo lično, te zbog toga nas iste neopisivo privlače.
Životinje u kavezu
Ljudska psiha je po prirodi veoma krhka. Zahtijeva njegu i redovnu „higijenu“. Šta se desi kada je pod konstantnim tenzijama? Dobijemo nestabilno ponašanje. Igra živaca omiljena je u redu velikih mozgova rijaliti programa. Kako smo već zaključili drama, vulgarnost i agresija prodaju. Stvaranje „divlje gomile“ kao proizvoda igre živaca jeste glavni sastojak za gledanost. Stvorimo li „društveno čudovište“, dolazi do otvaranja Pandorine kutije, a šta se desi stvorimo li više od jednog? Kataklizma zvana rijaliti-šou.
Bježi li novac u pogrešne džepove?
Broj poruka podrške učesnicima zastrašujuće je veliki. Kao što znamo svaka poruka košta. Ponekad previše. Košta li nekoga ta jedna poruka namijenjena pogrešnoj adresi života? Nažalost, ovo je česta situacija. Broj nabavljenih lijekova i plaćenih operacija teško bolesne djece sve je manji, a brojka zarade ovih toksičnih tvorevina? Nikad veća. Zapitajmo se.
Pratite ”Micro mrežu” na društvenim mrežama:
