Gradiškom Kulturnom centru pristigli su novi radovi na Konkurs ”Gradiško proljeće”.
Proljeće – Milica Bakić
Svako proljeće cvijeta cvijeće
Ali ovo ipak, snijeg sa neba slijeće.
Nekada, radovali smo se cvrkutu veselih ptica
A sada se radujemo pravljenju snježnih kuglica.
Ali sada to bitno nije
Bitno je da snijeg bar na proljeće vije.
Treba da uživamo u svim danima
Pa i u proljećnim snježnim čarima.
Ali opet, nešto nas sprječava da uživamo u tim snježnim čarima
A to je korona virus koji nam šteti svima.
Možemo samo kroz prozor da gledamo bijelo platno napolju
I da sanjamo o boljem vremenu.
Zato osmijeh nabacimo na lice
I čekajmo lijepe šarene cvjetiće,
Čekajmo veseli i razigran cvrkut ptica
i igranje naših nožica.
Đorđe Dobrić IX¹ OŠ “Danilo Borković” Gradiška
Sanjam san. Moji drugari i ja, prekrasan majski dan. Naša matura. IX¹, razredna je tu, roditelji u svečanoj odjeći, prijatelji. Radost na sve strane. Ponos na licima roditelja i nastavnika. Jedno poglavlje završamo razdragani, spremni za dalji put. Drugi život i školu, nove prijatelje. Majka me budi “Sine,ustani, vrijeme je za školu”. Spremam se i odlazim u školu. Euforičan kao i svi moji drugari iz razreda. Nasmijani,veseli. Još malo učimo i završavamo školu. Radujemo se maturi, maskenbalu, proslavi, druženju. Odjednom, kao grom iz vedra neba “Djeco, idete kući”. Zbog novonastale situacije, nastava se odlaže do daljnjeg. Svi smo zbunjeni. Šta se dešava?
Virus? Korona, ko je ona, šta hoće od nas? Zašto tako? Milion pitanja nam se roji po glavi. Nigdje odgovora. Odjednom moj lijepi san se pretvara u nešto što niko nije očekivao. Nešto, o čemu niko nije ni sanjao. Svi smo u kući, ne izlazimo, ne vidimo prijatelje, ne možemo kod bake i djeda. Šta nas je to zarobilo? Kavko si ti to biće, korono? Čemu tolika zloba da nas razdvojiš od naših najmilijih, ne daš nam, da čujemo cvrkut ptica, da nas pomiluje sunčeva zraka, da trčimo i maštamo.
Ne daš nam da slavimo mladost i radujemo se proljeću. Cjeli svijet si zarobila u svoje velike kandže i ne popuštaš. Zašto? Kažeš, tako je moralo biti. Ja ti kažem da nije trebalo i neće biti. Život neće stati i neće prestati. Nećeš nas uplašiti svojim mračnim očima, nećeš nas vidjeti da smo pokleknuli. Borit’ ćemo se, iako te ne vidimo. Bacila si cijeli svijet na koljena, ali evo dižemo se. Kao Feniks iz pepela. Pobjedit’ ćemo te ozdraviti će svi i vratiti se svojom kućama. Učiniti ćemo sve da te se riješimo i da se više nikada ne pojaviš.
NIGDJE.
Opet će padati kiše, sijati sunce, blistati će duga. Opet ćemo se družiti, grliti i ljubiti naše bake i deke, grlit’ ćemo opet svoje roditelje bez straha za njihovo i tuđe zdravlje. Naša prijateljstva poslije tebe će biti dublja, iskrenija, neraskidiva. Naučila si nas Korono da se pokorimo, ali ne i da odustanemo.I da, sa ponosom će naši i svi drugi roditelji stajati na našim maturama i biti srećni kao i mi. Mladost nam ne možeš oduzeti, a ni vjeru u već bolje sutra. Do tada, planeto moja, drži se, poštuj pravila.
Ostanite svi u kući, a onda ćemo zajedno poželjeti ovoj nemiloj pošasti srećan put i NIKAD VIŠE POVRATAK!
Lena Dobrić IX³ OŠ “Danilo Borković” Gradiška
Otvaram prozor i udišem svježi zrak. Vani je snijeg. Tako bi rado izašla vani i napravila jednog lijepog snješka sa crvenim nosićem. Izašla bi, ali ne smijem. Neko nevidljivo i sitno biće mi ne dozvoljava. KORONA. Mali virus, a tako veliku snagu ima. Zaustavila je sve, i školu, druženje sa drugarima, igru u parku.
Ne mogu da vidim divne osmijehe drugara i rumene obraze. To malo biće hara svijetom i uskraćuje sreću, osmijehe i lijepe trenutke sa drugarima. KAKO JE OVO MOGUĆE? ZAŠTO NAM OVO RADI? Osjećam tugu… Voljela bi da mogu spasiti narod od ovog stvorenja.
Da sam sad super heroj da uništim ovaj virus.Teško mi je da svaki dan čujem kako se neki životi gase. Voljela bi da mogu potrčati po lijepim poljanama punih šarenih cvjetića koji vire ispod snijega. Ne mogu da odem u svoju školu, da sjedim sa drugarima u školskoj klupi, da se smijemo i zezamo i učimo nove lekcije. Plašiš naš narod, korono. Cijeli svijet si zarobila u jedan veliki zatvor. Korono, molim te, idi. Sad je važno da čuvamo naše najmilije, da bi spasili svijet od virusa. Molimo se Bogu, on nam je jedina nada da nas spasi. Mi smo jaki. Spasit ćemo se od te male napasti. PLANETO MOJA,ČUVAJ SE.