Kod psihologa idu ludi ljudi.
Ko nije ”lud”, taj je „normalan“ i psiholog mu nije potreban.
Ko je ”lud”, taj treba da se pričvrlji u neku mišju rupu, da ne pukne bruka.
Ako ste se nekada našli u situaciji da vas slični stavovi odvrate od traženja pomoći, pogriješili ste. Ja vam, evo, obećavam da ne morate biti „ludi“ da biste porazgovarali sa psihologom o nekoj temi koja vas pritiska/guši/koči.
Za to morate biti samosvjesni i samo-odgovorni, što je uglavnom mnogo teže od ćutanja i čekanja da prođe.
I psiholozi su ljudi
Uzmite od svoga psihologa najbolje, ali budite svjesni činjenice da su i psiholozi ljudi. Kada završe sa vama, vraćaju se svojim problemima.
I oni se svađaju, prepiru, plaču, strahuju, razvode, rastavljaju, sastavljaju, gube bliske osobe i prolaze sva životna iskušenja. Nikakav zen budizam i levitacija.
Samo su možda izgradili nešto bolje mehanizme za suočavanje sa žurkama koje život nosi. Za razliku od ne-psihologa, učili su dosta o unutrašnjim procesima i ljudskom ponašanju, pa će umjeti da vas saslušaju i najvjerovatnije ponude rasterećenje u vidu neke nove perspektive i korisnih tehnika za prevazilaženje izazova. I psiholozi idu kod psihologa.
Nije svaki psiholog za svakog klijenta
I tu je neophodno da kliknete. Ako nije za vas, ne znači da je loš. Ako nije za vas, ne znači da ne treba da pokušate opet, s nekim drugim. Pristupi su razni. Kada probate, znaćete šta vam (ne)odgovara.
O čemu razgovarati sa psihologom?
Psiholog radi psihološko savjetovanje. Sa psihologom možete razgovarati o problemima življenja: o poslu, porodici, odnosima, vezama, promjenama, prilagođavanjima.
Psiholog je podrška u suočavanju sa svakodnevnim stresom. Psiholog mora umjeti da ocijeni kada je trenutak da vas preusmjeri kod psihoterapeuta ili psihijatra.
Psiholog može biti psihoterapeut. Psihijatar može biti psihoterapeut. Mogu, ne moraju. Svi su osposobljeni za izvjesnu vrstu savjetovanja koja mora (bi trebala) imati jasne granice.
Elem, u zavisnosti od vaših potreba, psihološko savjetovanje (za razliku od psihoterapije) može, ali ne mora, biti kontinuirano. Nekad vam je dovoljan jedan razgovor da biste se osjećali bolje, nekad dva, a ukoliko vam prija, možda se odlučite za češće održavanje mentalne higijene.
Zašto psiholog, a ne mama, strina, tetka, drugarica?
Naravno, prednost je u svome okruženju imati nekoga kome bezuslovno vjerujemo i sa kime možemo podijeliti ono sto nas tišti.
Ipak, bliski ljudi, ljudi koji nas vole, često nisu objektivni, u najboljoj namjeri nameću mišljenje, nude rješenja, nerijetko osude i tako nas, „za naše dobro“, uvale i u onaj segment priče u kojem smo dužni ispoštovati i njihove stavove/očekivanja.
Tako više nemate jedan problem, već dva. U trci da izbalansirate i odgovorite očekivanjima na najpoželjniji način, zaboravite na sveto pitanje: „A šta ja želim?“
Psiholog vam upravo postavlja to pitanje, ne osuđuje odgovor / izbor / perspektivu / stav, već vas podstiče da od onoga što imate, u trenutku u kojem se nalazite, uradite najviše što možete. Ne nudi rješenja, nudi perspektivu. Prihvata.
Psiholog je obavezan da čuva
Psiholog nije protočan. Psiholog ne ugrožava. Riječi podijeljene sa psihologom nestaju sa lica Zemlje, osim ako u igri nije doslovno spasavanje nečijeg života, što se, jelte, teško može zamjeriti. Psiholog nije protočan. Tačka.
Dobar psiholog košta
Živimo u potrošačkom društvu koje ohrabruje „finansijska iskakanja“ za koješta, dok još uvijek nismo shvatili da je duša u ležištu najskuplja.
Radije ćemo imati skupu šminku, dobrog frizera, brendirane cipele i tašnu, jer se ono unutra neko vrijeme može i prikriti, i suzbiti, proći samo od sebe ili nekim čudom nestati. Teško. Prelomite i uložite u sebe na način koji vam vraća dušu na mjesto.
Ukoliko vam je razgovor potreban, a nemate novca, nijedan psiholog, koji je iz čiste pobude odabrao da se bavi ovim pozivom, neće vam uskratiti pomoć. Kao ni ljekar.
Ostale slobodno možete odmah da otpišete.
