Poslije penzionisanja prije desetak godina, Gojko Dardić iz Gradiške, bivši rukovalac građevinskim mašinama, posvetio se proizvodnji humusa od konjskog stajnjaka, što je rijetkost u ovom kraju.
Gojko u svom glistenjaku godišnje proizvodi po nekoliko stotina kilograma ovog humusa, veoma korisnog i traženog u proizvodnji organske hrane.
Na ovu ideju došao je sasvim slučajno povremeno radeći u obližnjem Konjičkom klubu ”Posavko” u Gradišci.
”Tu su su bile gomile konjskog stajnjaka koji nije koristio ničemu, djelimično propadao. Tragao sam za metodologijom, raspitivao se među poljoprivrednim stručnjacima, čitao literaturu i zaključio da se od konjskog stajnjaka može praviti veoma kvalitetan humus”, priča Gojko, koji je nabavio kalifornijske gliste, dovezao stajnjak kući, zasnovao saće omeđeno drvenim gredama i krenuo u novu zanimaciju.
”Svaki penzioner ima vremena da ponešto istraži, eksperimentiše. Nekada se ispostavi da to ima smisla, kao ova moja proizvodnja, a ponekad pokus bude nespješan. Kod mene se, od početnih sumnji, ispostavilo da je konjski humus koji se stručno naziva lumbrihumus veoma koristan, da ta proizvodnja nije skupa kao ni humus kao gotov proizvod. Najviše treba rada ali ni to mi nije teško, naprotiv”, kaže Dardić za Srpskainfo opisujući svoju proizvodnju.
Humus je prvo koristi u vlastitom plasteniku, gdje zajedno sa suprugom Bosiljkom, takođe penzionerkom, proizvodi povrće za njihove potrebe, ali i prodaju.
Glistama je, priča ovaj penzioner, potrebno godina do godinu i po da u potpunosti svježi stajnjak prerade u vrhunski humus. Izgleda jednostavno, ali Gojko tvrdi da baš i nije tako.
”Stajnjak stavljam u komore i redovno dodajem vodu. Nakon prerade lumbrihumus prosijavam, zavisno od potrebe, na tri ili deset milimetara krupnoće, potom pakujem”, kaže Gojko opisujući celi proces kojim je u potpunosti ovladao.
”Lumbrihumus kojeg ovdje proizvedem i koji je ispitan laboratorijski idealan je za cvjećarstvo, plasteničku proizvodnju ili uzgoj rasade. Međutim, ko god dođe prvi put, obavezno, čak sumnjičavo zagleda moj plastenik i moju baštu da provjeri kako to djeluje u praksi. Tek poslije, kada se uvjere da je sve bujno i dobro, uzimaju moj humus”, opisuje naš sagovornik specifičnosti plasmana i navike svojih komšija i ostalih, malih i velikih proizvođača povrća i uzgajivača cvijeća.
”Zaključio sam da su naše navike loše jer ljudi su često sumnjičavi prema svemu što je naše, domaće, što je ovdje proizvedeno a prednost daju uvoznom i nepoznatom”, naglašava Gojko Dardić, iznoseći iskustva proizvodnje i prodaje humusa.
/Srpskainfo/
