Bila je to igra bez granica i okretanje stranica pasoša. Bile su to navike, skupljanje pečata na svim stranicama.
Granice su bile formalnost s jedne strane, a uspjeh s druge, jer svaki pečat je značio novo iskustvo više. Značio je novi jezik, kulturu, doživljaj, priču, avanturu… Značio je mnogo toga. Sama granica je predstavljala nešto novo, izlazak iz auta, autobusa, aviona i pogled ka novoj zastavi, grbu, državi i teritoriji.
Ko bi rekao da se snovi ostvaruju i da se promjene dešavaju. Sve one tinejdžerske komedije, sitkomi, vestern filmovi, holivud, košarkaški mečevi u djetinjstvu služili su kao neka priprema za odlazak “preko bare”. Amerika, zemlja velika, bila je kao san jer sve ono sa televizije vidjeh uživo i ne samo to, vidjeh još više. Pomislio sam, postoje stvarno ljubazni ljudi, strpljivi, oni koji ti pruže šansu i pomoć. Postoje stvarno veliki neboderi, “Velika jabuka”, milioni i milioni ljudi koji dolaze, odlaze i prolaze.
Opširniji tekst čitajte na stranici Priče sa granice.
