Na Dan Republike se sjetim priča sa slava o ratu i strahotama kroz koje je prolazila moja porodica. Živjeli smo u Donjem Vakufu gdje je djelovala “19. pješadijska Srbobranska brigada”, brigada koja je u prosjeku dala najviše žrtava za odbranu Republike Srpske.
I danas je slava, Sveti Stefan, a moj otac je na slavi kod komšija, tamo će vjerujem biti priče o proslavi Dana Republike Srpske ali on i njegovi saborci nemaju razloga za slavlje. Dobili su Republiku Srpsku ali su njene institucije zaboravile borce.
Ako se vratimo na 19. pješadijsku Srbobransku brigadu, ona je imala presudnu ulogu u stvaranju Republike Srpske, jer je svojim djelovanjem onemogućila spajanje nepriajteljskih jedinica iz Srednje Bosne. Ipak, veliku žrtvu je podnijela, s obzirom da je poginulo 354 borca, dok je ranjenih bilo 1048. Ako pogledamo statistiku to znači da je svaki deseti borac poginuo, a svaki treći ranjen, što ovu brigadu svrstava među one koja je procentualno najviše stradala u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.
Tolika žrtva je bila dovoljna da se spase civili ali ne i vjekovno ognjište, koje su Srbi morali da napuste 13. septembra 1995. godine. Zanimljivo je to što su se vojska i civili povukli mimo odluke tadašnjeg rukovodstva Republike Srpske, gdje je sam Radovan Karadžić trvdio da Srbima iz Donjeg Vakufa i okolnih gradova neće biti ništa. Zbog zakašnjelog povlačenja brigade, napadnuti su civili u Bravnicma kod Jajca, od strane hrvatskih snaga. Pogođen je autobus i nekolioko zaprežnih kola u koloni, pa je u toj akciji život izgubilo oko 60 žena, djece i staraca. Posmertni ostaci njih nekoliko nikada nisu pronađeni, a preživjeli su odvedeni u logor “sportska dvorana Livno”.
Sama brigada je formirana 26.03.1995. godine i trajala je do 1. marta 1996. godine.
Od tada do danas ova brigada nema svoju spomen sobu, njeni borci žive kako znaju i umiju. Sanalaze se sami sa svojim porodicama i posljedicama koje su doživjeli i doživljavaju 31 godinu kasnije.
Ako se vratimo na moj komšiluk, od šest kuća stanovnika izbjeglih iz Donjeg Vakufa, u tri je rak zakucao na vrata i odnio život dvojici boraca ove brigade. Djeca tih boraca će poslije slave nazad u Njemačku, a ovi ostali će nakon praznika ponovo na građevinu, jer drugog posla za ove borce nije bilo.
Nepravda koja je zbog svega navedenog prisutna mi ne daje mira dok koračam ovom svetom zemljom. Republika Srpska je poslije rata izgubila preko 200 hiljada ljudi. Nepotizam i partokratija ubijaju svaku želju za normalnim životom, institucije su nam zaposjeli nepismeni srebroljupci, koji bi za novac prodali i Republiku i vjeru. Kolone auta ovih dana u Gradišci i na drugim graničnim prelazima svjedoče tome da se Republika Srpska mora drugačije braniti. Ako to ne shvatimo nestaćemo!
U videu koji je radila RTRS pogledajte priču o 19. pješadijskoj brigadi Srbobranskoj
