U našoj Bosni Osmom martu se najviše obraduju cvjećare, restorani, marketi i butici, dok je ženama ovo dan kada ih se neko sjeti reda radi.
Ovo nije teza jednog novinara, nego stav zasnovan na činjenicama, a činjenice kažu da je prva dama u Srba s ove strane Drine često izloženo podrugljivim komentarima. Tome doprinosi mentalitet potlačenosti kultu ličnosti, oličenom najčešće u muškarcu, koji se posebno ističe i šovinističkim istupima u javnosti.
Ako se manemo visoke politike, na lokalu vlada opšte ludilo. Tetama u vrtiću i školi se kupuju poklon bonovi, tete na šalterima se tovare ružama i karanfilima, a naše žene na selu ostaju zaboravljene iako nas njihove ruke hrane. Pomodarstvo ide toliko daleko da se taj dan pretvara u ludilo imperativa proslave, bez suštine i istinske brige za prava ali i osjećanja žena.
Bilo bi zanimljivo pitati žene kako se osjećaju kada prilikom intervjua poslodavac procjenjuje kako izgledaju, a ne koliko znaju. Pitati ih kako se osjećaju kada ih percipiraju kao prikolice svojih muževa i na osnovu njih uživaju ugled i status, a da niko ne vidi njihov doprinos. Pitati naše majke i žene fale li im djeca kada rade i subotu, a u nedjelju čiste kuću.
Dan žena je nastao kao vid mukotrpne borbe za emancipaciju i na taj dan bi nas žene trebale podsjetiti ne samo na svoja prava, nego na prava svih, jer nije dovoljan karanfil, kraći radni dan ili kolektivna žurka. Žene bi trebale ustati i protiv kolektivnog omalovažavanja žena u savremenoj muzici koju sluša naša omladina. Te pjesme su preplavljene stihovima u kojima se ponižava žena i tretira isključivo kao objekat.
Drage žene ne dopustite da vam 8. mart ukradu marketing magovi, to je vaš dan, plod vjekovne borbe za slobodu da vas niko ne tuče jer je fizički jači i da vas poštuje jer ste mu ravnopravni u svakom smislu.