Američka Centralna obavještajna agencija „kaže“ kako naša država, lijepa Bosna i Hercegovina, sa tri fotelje, najviše političkih stranaka, pregršt vodećih na čelu grada, tri konstruktivna naroda, ima najveću stopu nezaposlenosti u svijetu.
Zamislite, u svijetu, a ne na Balkanu, ili ne daj Bože samo u Evropi. U SVIJETU!
Iskopah negdje ovu fotografiju:
Za jedne je ovo samo brojka onih, koji su otišli. Nečiji najmiliji, najdraži. A za druge, ovo su samo obični ljudi koji više nisu na birou.
Iznenadila sam se. Mislila sam da je više mladih otišlo, nego što govori ovaj spisak (preuzeto sa USKDanas). Ali, nisam se razočarala, to me je nekad davno prošlo. Opet smo na vrhu svih svjetskih lista, ovaj put po nezaposlenosti.
Godinama slušam kako smo u u ovoj državi „ozbiljan“ pojam, iako nas mediji predstavljaju često u negativnom smislu. Na nama ova država ostaje, kao i cijeli svijet. Ali, prođe i naša mladost, snaga da se borimo da ovdje opstanemo, i da na graničnim prelazima nam ne udaraju pečat „bez povratka“.
Prođe i 100 000 obećanih radnih mjesta, od čika Bakira, koji je na jednim izborima to nam obećao. Jao, mene… Šta nam sve nisu obećali, lakše je nabrojati. Prošlo je nekoliko vozova, autobusa, aviona, prošli su i pješaci pored mene. Odoše, za boljom budućnošću.
Uništavate naše obrazovanje, ukidate rokove, zatvarate škole, bolnice dovodite u stečaj, propadaju vam fabrike ispred nosa, ljudi su vam na ulici, prose, štrajkuju, gladuju, pale Vladu. Zašto? Zaslužili ste i gore, gospodo u foteljama.
Draga majko, nemoj me pogrešno shvatiti, ali… Kupih kartu u jednom smjeru.
Volim te.
