Iako smo grad od oko 60-ak hiljada stanovnika (kad nas najviše boravi u gradu), saobraćaj nam je toliko komplikovan, da se čak i mi domaći izgubimo u njemu, kamoli stranci, koji svakodnevno prolaze kroz naš grad. Šta su sve zakomplikovali?
Pa krenimo ispočetka. Kolone kamiona su postali naša svakodnevnica, pa se toliko ne obaziremo na njih, pogotovo ako su ispod benzinske pumpe „West petrol“, ako su prije nje, onda je sav grad blokiran. Razumijem kako je kamiondžijama, ne daj bože nikome. No, ne razumijem kako su gospoda iz sektora za saobraćaj, bilo to Ministarstvo saobraćaja i veza ili neka druga institucija posložili sve ovako nakaradno. Te iste kamiondžije čekaju na nekom semaforu, a kada njega prođu nastaje prava gnjavaža kroz dvije ulice, koje vode do granice. Pažljivo pratite fotografije. Uske uličice i uvijek zastoj, svima je već muka.
Lavirint s kamionima je tek početak nerviranja, stresa i neshvatljivosti saobraćajne mreže u našem gradiću. Zamišljam koliko puta je neko nekome rekao onu riječ na j. Da li se ljudi napiju kada krenu u projekat regulisanja saobraćaja, pa nam blokiraju jedinu ulicu koja vodi u centar, te je stave kao jednosmjernu, a pri tome ima dovoljno prostora da se kreću automobili u oba smjera. Šta se može, ulica iza autobuske, koja tačno vodi prema semaforu u centru je jednosmjerna. Uh, šta se tek tu stranci naplaćaju kazni.
Ni gužve kamiona, ni jednosmjerne ulice nisu ništa u poređenju sa putevima na Banjalučkom mostu, koji su glavni, odnosno sva vozila na njemu imaju pravo prvenstva. Pa tako, na tim putevima prednost imaju neki sporedni putevi, gdje je logika totalno isključena. Rezultat su zbunjeni stranci, konstantno stiskanje trube, gužva i opet nerviranje. Nekako se tolerišu stranci ali ni mnogi od nas ne mogu da se snađu u haosu prava prvenstva.
Nisam stručnjak za saobraćaj ali se koliko toliko koristim logikom, a po mojoj logici ništa ovdje nema smisla. Znam da je grad mali i prilaz granici veoma nezgodan ali ne mora baš toliko da se komplikuje. U Japanu grade ulice u visinama, a park naprave pa puste narod da hodajući ugaze puteve i onda po tome postave prolaze, ljudi koriste znanje i logiku. Ne moramo biti kao Japanci ali bar ne mora toliko da komplikujemo, samo vas molim da nam „otključate“ ulicu poslije Nestra lijevo, koja vodi do centra. Hvala!
