U proteklih nekoliko dana svjedoci smo da je moć vode nesavladiva i da gotovo ne postoji način da pobjegnete od vodene bujice, jer kako kažu ona dolazi sa svih strana, a vi jedino šta možete jeste da gledate ili da se ukrcate u čamas pa nizvodno.
Tako je u Gradišci već nekoliko dana Sava dostigla toliki nivo da je prešla i onaj iz 1974. godine koji je iznosio oko 883 cm, kada je zadnji put dobar dio Gradiške bio potopljen, i nakon čega je poslan signal za pravljenje nasipa. Od tada do danas Gradiška nije poplavljena (osim nekih manjih dijelova). Da se razumijemo nije ni danas poplavljena. No, od tada do danas se nije ništa uradilo ali počnimo od odluka i zakonskih akata koji su se smjenjivali kako bi nasipi duž obale rijeke Save bili sigurni za stanovništvo koje živi u neposrednoj blizini.
Projekti, od kojih treba izdvojiti „Projekt hitne pomoći i zaštite od poplava“ sačinjenog još za vrijeme Vlade kojom je predsjedavao Aleksandar Džombić iz 2011. godine. Projekat je značio kredit od Evrospke banke za razvoj u iznosu od 55 miliona maraka. Taj novac je trebao biti uložen u izgradnju i sanaciju savskog nasipa u rubnim opštinama Republike Srpske na granici sa Hrvatskom. Jedina opština koja je uradila nešto konkretno bila je Derventa, dok su Bijeljina, Gradiška i druge, ostale kratke za taj Projekat.
Nakon toga stižu katastrofalne poplave iz 2014. godine, kada se osniva Štab kojim rukovodi premijerka Željka Cvijanović i 16 ministara (kompletna Vlada Srpske). Kasnije se osnova “Fond solidarnosti”, gdje je polavljenima dodjeljivano po 5000 maraka kako bi sanirali štetu od poplava.
U nastojanju da se smanje budžetski rashodi i ostvare uštede u budžetu, tadašnja vlast je krajem 2012. godine donijela odluku o rasformiranju postojećih Agencija za vode vodnih slivova Save i Trebišnjice i postojećih vodoprivrednih preduzeća, kako bi se izvršilo njihovo spajanje u novu 54. republičku ustanovu pod nazivom Javna ustanova Vode Srpske.
Tada kreće katastrofa koju i danas osjete građani Gradiške ali i mnogih drugih opština na rijeci Savi.
Preduzeća VP „Sava“ a.d. Gradiška i VP „Semberija“ a.d. Bijeljina su Odlukom Vlade Republike Srpske proglašena kao strateška preduzeća od posebnog značaja za Republiku Srpsku. Pored strateških zadataka ova dva preduzeća su obavljala tekuće i investiciono održavanje vodoprivrednih objekata u zavisnosti od potreba, što je bilo regulisano procedurom ugovaranja usluga sa Agencijom za Vode obalnog riječnog sliva Save. Ova dva preduzeća imaju stogodišnju tradiciju i iskustvo u održavanju sliva rijeke Save. Vodoprivredno preduzeće “Sava” AD je održavalo veliki broj vodoprivrednih objekata, koji su namijenjeni za odbranu od poplava i zaštitu od štetnog dejstva voda na području opština Gradiška, Srbac i Kozarska Dubica.
Nedostatkom poslova oba preduzeća zapadaju u krizu, iz koje se nikada nisu iščupali. Obustavljeno je čišćenje kanala, vađenje šljunka, održavanjem crpnih pumpi, djelovanja u trenutku pucanja nasipa. Znate za onu priču kada je nekada davno pukao nasip na nekoliko kilometara od Gradiške, istog momenta je nasukan brod, koji je imao takvu namjenu da presječe curenje vode i da odmah renovira nasip. Sve se riješilo za dan. Renoviran je oštećeni dio nasipa, katastrofa je spriječena, a bord je otplovio u svoje sljedeće pristanište.
Dok je brod prodan za nekoliko stotina hiljada maraka, a vrijedio milione. Dok se savski nasip urušava i ponegdje popušta, dok su njive i pojedina naselja pod vodom jer su kanali zatrpani, dok se naši lokalni političari svađaju ko će više ubrati poena na fotografiji i komentaru, dok građani s nevjericom gledaju u nabujalu Savu… i sve dok ne shvatimo da smo ostali bez preduzeća koje nas je štitilo od poplava nećemo napraviti ništa. Samo ćemo slušati i gledati pusta obećanja onda kada je najkritičnije, dok prođe frka, počeće priče o kampanji i kako se domoći vlasti.
