Stanovnici Gradiške, raseljeni iz Donjeg Vakufa se svakog Vaskrsa okupe u selu Laminci i uz plovanje isprate najveći hrišćanski praznik. Plovanje je igra koju su donijeli iz svog zavičaja.
Osim klasičnog vaspitanja, koje je sastavni dio ljudske ličnosti, postoje i neke stvari koje naučimo iz okruženja, a koje su simbolika tradicije i običaja i vezuju se samo za određene krajeve i regije. Tako je i sa stanovnicima Gradiške, koji su u proteklom ratu izbjegli iz Donjeg Vakufa i donijeli sa sobom mnoge običaje, koji nisu karakteristični za lijevčanske krajeve. Među tim običajima, posebno se ističe vaskršnja igra plovanje, bez koje ovaj praznik ne može proći u muškom dijelu populacije popularnih „Srbobranaca“.
Plovanje je igra koja može imati od dva do neograničen broj igrača. Sastoji se u tome da u svakoj novoj paritiji treba da uložite jaje (koliko igrača, toliko jaja), nakon toga se „prvanjem“ određuje redoslijed igrača koji će gađati kelj. Kelj je drveni stubić na kome stoji metalnih parica onoliko koliko ima igrača. Rušenjem kelja padaju i parice, čijoj ploči budu najbliže taj nosi sva jaja. Ostala pravila se lako savladaju, kada krenu da se javljaju izuzeci – cika, poloputa, prvanje i drugi.
Jedan od igrača, Ranko Golubović iz sela Rogolji ističe da je ova igra bila popularna u donjovakufskim selima, ali da se plovanje igra samo ovdje i da je kao takvo zadržano u izvornom obliku.
„Mi smo to igrali prije rata, tako eto skupimo se ujutru, pripremimo jaja i polako. Tako sada i ovdje i koliko ja znam nigdje više ljudi ne igraju ovu igru.“
Da se plovanje prenijelo i na mlađe generacije svjedoči i Davor Šandara, koji je od svog oca Stanoje – jednog od najboljih igrača, preuzeo vještinu igranja ove igre i već nekoliko godina zajedno s ocem i ostalim igračima gađa kelj.
„Mi smo ti na kojima svijet ostaje i koji trebamo da čuvamo našu tradiciju i običaje. Naši krajevi odakle smo izbjegli su kraj sa izuzetno lijepim običajima, i na nama je da ih nastavimo njegovati ovdje gdje danas živimo.“
Čovjek je živ dok njeguje tradiciju i običaje, tako tvrde ovi igrači. Da su srećni i živi dokazuje i krajiška pjesma, koja se ori selom i traje do same noći.
