Zoran Ristanović iz Čačka već 15 godina uzgaja organsku hranu. Poslednjih pet godina time se bavi profesionalno. Osim što je žestok borac za zdravo uzgajanje voća, povrća i mesa, po standardima kako je ono uzgajano prije dva vijeka, slobodne parcele svog imanja ponudio je besplatno na korišćenje zainteresovanima za organsku proizvodnju. On smatra da organska hrana ne bi trebalo da uživa status popularnosti, već bi trebalo da bude potreba, nužda i borba protiv otrova u tanjiru. Preko 300 djece u Srbiji jede organsku hranu iz moje bašte. Roditelji kažu da su ona veselija, smirenija, manje zainteresovana za virtuelni svijet.
Ristanović kaže da je organska proizvodnja u Srbiji zastupljena na 0.8% ukupne obradive površine. Ali, kako tvrdi, tek polovina od ovog malog procenta su pravi proizvođači organske hrane.
„Ta druga polovina je ušla u ovaj posao da bi se obogatila, i mislim da je poštovanje zakona organske proizvodnje tu vrlo diskutabilno. Ovo je surov posao koji traži dosta vremena, mnogo odricanja i nije čudo što je Srbija u deficitu sa organskom hranom.
Postupak proizvodnje je zaista velika nauka, jer treba danas, u obilju hemije i ostalih čuda, pružiti ljudima hranu koja se proizvodi isto kao i prije 200 godina i koja im na kraju krajeva biološki pripada“, kaže Zoran Ristanović.
Na pitanje ko su kupci njegovih proizvoda, kaže da su to „lijepi, pametni i inteligentni ljudi sa plitkim i dubokim džepom“. Jedino, dodaje on, nema penzionera na svojoj listi mušterija. O potrebi da se prvenstveno djeca zdravo hrane Zoran kaže da dobija povratne informacije koje svjedoče o pozitivnim efektima organskih proizvoda.
„Preko 300 djece u Srbiji jede organsku hranu iz moje bašte. Roditelji mi kažu da su ona veselija, smirenija, manje zainteresovana za virtuelni svet. Zvuči nevjerovatno, ali dijete od 11 meseci jedne naše poznate glumice obožava mladi luk“, kaže Zoran. Ristanović organsku hranu uzgaja na tri lokacije – u Prijevoru kod Čačka, gdje i živi, zatim u Takovu kod Gornjeg Milanovca i u Dragačevu. Prošle jeseni ponudio je slobodno zemljište, koje više od pola vijeka nije tretirano nikakvom hemijom, za sve one koji bi da imaju svoju organsku baštu. Besplatne parcele uzelo je samo dvoje prosjvetnih radnika i jedno vojno lice.
„Odgovorno tvrdim da sami sebe lažemo da hoćemo da radimo i da se borimo za nešto dobro. Više od 80% ljudi ide linijom manjeg otpora. U Holandiji je, recimo, normalno da mladi ljudi imaju u svojoj 19. godini pet hektara pod povrćem, a nas je sramota da kažemo da smo otišli do sela“, dodaje Ristanović.
Zoran smatra da je izostala i podrška države za proizvodnju organske hrane, te da je za cojelu prošlu godinu dobio svega 30 evra, koje na kraju nije želio da uzme. Na imanju od 11 hektara gaji 15 vrsta povrća, 5 vrsta voća i meso. Ove godine svoje proizvode predstavio je na Sajmu organske hrane u Nirnbergu. U Nemačkoj je bilo ukupno petoro proizvođača iz Srbije, koji su pored proizvoda predstavili i svoj način rada.
