Put nas povede dalje od manastira Žiča kotlinom prema još jednoj velikoj i vrlo značajnoj svetinji srpskog naroda.Poslije sat i po prijatne vožnje od Žiče kroz predjele koji su kao rajski vrtovi stignemo pred kapiju manastira Studenica i odmah primijetimo da je to ustvari veliki i prelijepi kompleks izgrađen da bude ponos srpskog naroda. Ovo je jedan od najvećih i najbogatijih srpskih manastira koji je tokom svoje istorije odolijevao čestim napadima Turaka, zemljotresu i požaru. Manastir e. Nalazi se 57 km od Kraljeva, a osnovao ga je Stefan Nemanja 1190. godine.
Utvrđeni zidovi manastira okružuju četiri crkve: Bogorodičnu crkvu i Kraljevu crkvu (crkvu svetih Joakima i Ane), obe izgrađene od mermera, crkvu Nikoljaču (crkvu svetog Nikole) i još jednu crkvu, očuvanu u temeljima. Manastir je poznat po svojoj kolekciji fresaka iz 13. i 14. vijeka. UNESKO je 1986. uvrstio Studenicu u listu Svjetske baštine.
Manastir Studenica je posvećen Uspenju presvete Bogorodice. Prva faza radova je završena u proljeće 1196, kada je Stefan Nemanja prepustio presto svom sinu Stefanu Prvovjenčanom i povukao se u svoju zadužbinu. Kad je kasnije otišao u manastir Hilandar, Stefan Prvovjenčani se brinuo o Studenici. Tamo je Nemanja primio monaški postrig i ime Simeon. Sveti Simeon je umro u Hilandaru 1199. Nemanjin treći sin Sava Nemanjić je, nakon što je pomirio svoju braću Stefana i Vukana, prenio mošti Svetog Simeona u Studenicu gde su i dan danas. Pod Savinim starateljstvom, Studenica je postala politički, kulturni i duhovni centar srednjovjekovne Srbije.
Uz ostala svoja djela, sveti Sava je napisao Studenički tipik, prvo književno djelo kod Srba:
“Zapovijedam, dakle, svima vama od Gospoda Boga Svedržitelja da ovaj sveti manastir bude slobodan od onih koji tu vladaju i da ni pod kim ne bude, osim pod jednom Sveopevanom Bogorodicom Dobrotvorkom i molitvom prepodobnog oca našeg i ktitora i onim koji u njemu i igumanuje.”
Studenica je uživala pažnju i drugih članova dinastije Nemanjića. Kralj Radoslav je 1245. dodao crkvi pripratu, a kralj Milutin je sagradio malu crkvu posvećenu svetim Joakimu i Ani.
Od pada poslednje srpske srednjovekovne države 1459, Turci su često napadali manastir. Prva značajna restauracija je izvršena 1569, kada su freske Bogorodičine crkve ponovo naslikane. Početkom 17. vijeka, požar i zemljotres su oštetili manastir, a istorijski dokumenti i značajni dijelovi umjetničke baštine su uništeni i izgubljeni zauvijek. Jedno od duhovnih i istorijskih blaga manastira je i plaštanica Antonija Iraklijskog iz 14. vijeka.Možda i najznačajniji događaj iz skorije istorije desio se 1990. godine, kada se na zavjesi oltarskih dveri u ovom manastiru pojavila suza u oku svetog Save. Neki su je protumačili kao običnu mrlju od vlage, ali je bila riječ o pravoj, i to krvavoj suzi. Otac ovog naroda, zaboravljen i odbačen od svoje djece, plakao je nad njihovom krvavom sudbinom u skoroj budućnosti. Bio je to jasan znak da ni u jednom trenutku ne smijemo da zaboravimo ono što nam uvijek pruža nadu i utjehu, a to je velika vjera i ljubav prema narodu i otadžbini.
Kada posjetite ovaj manastir shvatićete veličinu graditeljskog umijeća prije više od devet vijekova, divićete se precznošću izrade, konstruktorskim rešenjima a posebno odabirom materijala od kojih su ovi objekti građeni. Pored ljepote svih objekata ipak se skladom, funkcionalošću i ljepotom izrade izdvaja trpezarija kojiu je izgradio Sveti Sava a i danas je u upotrebi. Veliki mermerni stolovi , vrlo skladne uklopljene klupe, mjastorski urađene freske , predivan pod i sve jako i masivno ukazuju na Savinu želju da ova građevina traje kroz mnogo vijekova i da bude nijemi svjedok našeg naroda i njegovog bitisanja na ovim prostorima..Mnogo puta sam prije ovog obilaska Žiče i Studenice i još nekih svetinja ovaog kraja čuo tvrdnju da su ovi manastiri ko rasuti biseri koji svojom ljepotom čovjeka zadivljuju, a evo i ja sam se lično u to uvjerio jer ostavljaju dubok utisak na svakog posjetioca bio on vijernik ili ne, jer su jednostavno neodoljivo i izazovno lijepi, skladni i zaista sjaje već gotovo hiljadu godina.
