Još jedni izbori su iza nas. Šta smo dobili a šta izgubili. Vlast u Republici Srpskoj je potvrdila svoj legitimitet jer je odnijela ubjedljiviju pobjedu nego na prethodnim opštim izborima održanim 2014. godine. Naime, prema do sada obrađenim listićima (oko 91%) Milorad Dodik ima za oko 55.000 glasova više u odnosu na Mladena Ivanića. Nešto manju razliku ima Željka Cvijanović u odnosu na Vukotu Govedaricu. Na prebrojanih oko 89% glasačkih listića, prednost Cvijanovićeve je oko 27.000 glasova.
Takođe, važan je i podatak za Narodnu skupštinu RS gdje su vladajuće stranke osvojile oko 51% glasova, dok su opozicione osvojile svega oko 35%. Za razliku od izbora iz 2014. godine kada je vladajuća većina skupljana uz pomoć „preleta“ ili „papaka“ iz jednog u drugi tabor, ovoga puta potrebe za „papcima“ neće biti, jer će i bez dodatnih poslanika sa strana vlast komotno biti formirana od strane poslanika iz redova vladajućih stranaka.
Ovi rezultati nas upućuju na zaključak da je strategija predstavljanja sebe kao zaštitnika nacionalnih interesa i ugroženosti RS od strane cijelog svijeta koju su odabrali vladajući, mnogo bolja i da donosi mnogo više glasova na izborima od strategije opozicije koja se više bavila temama životnog standarda. Takođe, imajuću na svojoj strani najjači medij u Republici Srpskoj a to je RTRS, vladajući su uspjeli da nametnu temu ugroženosti Srpsku od strane migranata, svih zapadnih sila, druga dva naroda u BiH i da na taj način birače dovede pred svršen čin i zaključak da će Srpsku zaista nestati ukoliko se promijeni vlast. Očigledno je da je ova taktika presudila.
Naravno, ne smijemo zaboraviti ni nekoliko infrastrukturnih projekata koji su uspiješno sprovedeni kao što su otvaranje nove dionice autoputa od Prijedora do Doboja kao i otvaranja nove bolnice u Istočnom Sarajevu. Sve u svemu, opozicija ni ovoga puta nije uspjela da nametne one teme koje bi išle na njenu ruku nego je često nespretno odgovarala na nametnute teme od strane vlasti. Upravo iz tog razloga su i prošli na izborima na ovaj način.
Očigledno je da opozicija treba mijenjati svoju strategiju ili je potrebno promijeniti cijelu opoziciju ukoliko misli da ostvari promjenu vlasti u RS-u, dok vlast ne treba ništa da mijenja, nego da nastavi istim ritmom i da se samo prilagođava situacijama.
