O ishodu Opštih izbora, samim rezultatima, interesantnim pojavama tokom kampanje, kao i izazovima pred kojim se Bosna i Hercegovina u ovim postizbornim danima nalazi, razgovarali smo sa profesorom na Fakultetu političkih nauka Vladom Simovićem.
Simović ističe da u analizi nedavno održanih izbora možemo da istaknemo nekoliko pojava koje su obilježile ovaj izborni ciklus. Prva je ta da su partije između sebe ostvarile jedan do sada neviđeni nivo netolerancije, projektovane mržnje i sukoba. Razlog je taj što kod većine partija u Srpskoj ne postoje suštinska programska sukobljavanja, već su ti sukobi najčešće personalni.
Riječ je o klasičnoj borbi za vlast i zbog toga ovakvi međupartijski sukobi postaju traumatičniji i vulgarniji. Naravno, postoje i partije koje imaju ozbiljna programska sukobljavanja kakav je slučaj, na primjer, sa Partijom demokratskog progresa koja je više tržišno orijentisana od, recimo, jedne Socijalističke partije. Međutim, programske razlike partija u Srpskoj nisu toliko snažne koliko je velika njihova konkurentska borba za vlast.
U takvoj atmosferi razvio se izraziti sukob među njima koji su one projektovale na građane. Građani su sa druge strane prihvatili takvu konstrukciju stvarnosti i postali zarobljenici tih podjela i sukoba. Najveći dio birača je ove izbore shvatio previše lično, previše su se identifikovali sa strankama i njihovim sukobima. Tako da su mnogi poraz svoje partije shvatili previše lično. Zato je bitno da političke stranke počnu da relaksiraju atmosferu sukoba i borbe koja postoji u društvu. Ponašanje političara prenijelo se na društvo. Svjedoci smo da ljudi na poslu, u školama, u društvu sve više pokazuju isključivost, netoleranciju i sve više podmeću jedni drugima. Živimo u atmosferi kleveta, manipulacije i odsustva ljudskosti. Takva atmosfera može da uništi društvo u cjelini.
Druga pojava koju uočavamo u ovim izborima je njihova profesionalizacija i komercijalizacija. Veliki broj kandidata je angažovao profesionalce da im vode kampanju, rade edukacije i slično. Sve to je učinilo izbornu kampanju i bavljenje politikom skupljom nego što je to bilo ranije. Bavljenje politikom u savremenoj Bosni i Hercegovini je postalo privilegija bogatih. Iza velikog broja onih koji su dobili mandate stajali su prilični finansijski izvori. To je dokaz sve veće socijalno-ekonomske polarizacije u društvu. I ovo je jedan od pokazatelja društvenog jaza koji je prisutan i koji nas čini sve manje stabilnom zajednicom.
Ono što je bitno spomenuti u zaključku jeste da moramo kao društvo da prevaziđemo vulgarnost sukoba koji imamo. Bitno je i da pokušamo da socijalno uravnotežimo društvo u kojem živimo i stvaramo. Te da u konačnome radimo na njegovoj demografskoj obnovi, političkoj i ekonomskoj harmonizaciji. Ono što se takođe nameće kao pitanje jeste izbor hrvatskog člana predsjedništva, koji bi zbog komplikovane procedure i nezadovoljstva hrvatskog naroda izborom Komšića, mogao odvesti BiH u nemogućnost formiranja izvršne vlasti.
To bi značilo da se vrlo lako može desiti da BiH provede naredne četiri godine bez konstituisanog Savjeta ministara, što će odvesti zemlju u jednu drugu vrstu krize o kojoj će vjerovatno odlučivati ljudi iz svijeta, a ne političari iz BiH i građani.
