Saudijski princ princ, prestolonasljednik Muhamed bin Salman, u centru je jezivog slučaja nestanka i ubistva novinara Džamala Kašogija. Princ Muhamed bin Salman, koji ima 33 godine, trebao bi naslijediti 82-godišnjeg oca, kralja Salmana na tronu ultrakonzervativne i ekstremno bogate monarhije.
Prošle godine, kada se na velika vrata popeo na globalnu scenu ambicioznim najavama zaokreta zemlje – ekonomske modernizacije, društvene liberalizacije i okretanja od islamskog fundamentalizma – pobudio je nade da bi Saudijska Arabija pod njegovim vodstvom mogla napraviti zaokret.
Naslovi članaka zapadnih medija o njemu iz tog razdoblja dovoljno govore. “Misija saudijskog princa da preustroji Bliski istok”, pisao je New Yorker. “Uspon saudijskog princa ruši decenije kraljevske tradicije”, pisao je New York Times. Iz sadašnje perspektive, polaganje nada u mladog princa i njegov pažljivo njegovan imidž liberalnog reformatora pokazalo se kao ozbiljna zabluda.
Znaci prinčeve mračne i tiranske strane bili su vidljivi i mnogo prije Kašogijevog nestanka u saudijskom konzulatu u Istanbulu. Od izvoza ekstremizma – istog ideološkog sjemena koje je dalo Al Kaide i ISIL – preko brutalne sudske i izvansudske represije kritičara i aktivista za ljudska prava i ravnopravnost žena, histerične reakcije na kritike sa Zapada, do pozicioniranja Saudijske Arabije kao regionalnog siledžije, krvavom vojnom intervencijom u Jemenu i pokušajem diplomatsko-ekonomskog pokoravanja Katara i Libana. Prinčevo bezobzirno grabljenje moći izgleda kao savremena preslika Šekspirovih drama. Kao i njegovi prethodnici, princ Muhamed kontroliše sve poluge vlasti i živi u basnoslovnoj raskoši. Kupio je jahtu za pola milijarde dolara, sliku Leonarda da Vinčija za 450 miliona dolara i francuski dvorac za 300 miliona dolara, dogovorio kupovinu američkog oružja u vrijednosti stotinjak milijardi dolara, a njegovi podređeni potrošili stotine hiljada dolara u Trampovim hotelima u SAD, dok u isto vrijeme u domovini održava srednjovjekovni društveni, politički i religiozni sistem.
U intervjuu emisiji 60 minuta na CBS-u, princ je rekao: ‘Što se tiče mojih privatnih troškova, ja sam bogata, a ne siromašna osoba. Ja nisam Gandi ni Mandela. Ja sam član vladajuće porodice koja je postojala stotinama godina prije osnivanja Saudijske Arabije.’ Ukratko, on je pravi predstavnik saudijske elite – razmažen bogatstvom i zapadnjačkim luksuznim stilom života u kojem slobodno uživa, dok mu ne pada na pamet u svoju zemlju uvesti slobode koje su dovele do takvog prosperiteta na Zapadu – bez obzira na simbolične mjere, poput ukidanja zabrane kina, utakmica i vožnje za žene, te pokušajima privlačenja stranih investitora u njegov megalomanski projekt futurističkog grada na obali Crvenog mora.
Prije nego je pokazao pravo lice, princ Muhamed se na PR turneji po SAD ove godine susreo s Donaldom Trumpom u Bijeloj kući, pio kafu u Starbucksu s bivšim gradonačelnikom New Yorka Blumbergom, družio s holivudskim zvijezdama poput Morgana Frimena i tech milijarderima iz Silicijske doline. Mark Zuckerberg ga je lično proveo kroz sjedište Facebooka, a Sergey Brin kroz sjedište Googlea. Nakon što je njegovu očitu upletenost u jezivi slučaj Kašogi postalo nemoguće ignorisati, zapadnjački investitori poput Richarda Bransona, otkazuju gostovanje na saudijskoj konferenciji Inicijativa ulaganja za budućnost koja se održava krajem mjeseca.
Ipak, nejasno je da li će princ platiti ikakvu cijenu, odnosno hoće li se uspjeti izvući verzijom događaja o “odmetnutim agentima” koju je u jednom trenutku propagirao i Tramp, čime je pobudio ozbiljne sumnje da štiti saudijski režim. Ovaj narativ pobijaju gole činjenice: najmanje 4 od 15 osumnjičenih članova saudijskog “eskadrona smrti”, koji je došao u Tursku po Kašogija, pripadaju njegovom ličnom osiguranju. Jedan od njih viđen je kako se s princom iskrcava iz službenog aviona i prati u posjetama Parizu, Madridu, Hjustonu, Bostonu i sjedištu UN-a. A peti je visoki funkcioner saudijskog ministarstva unutrašnjih poslova.
/Mladen Marić fesjbuk/
