Dobro došli u još jednu novu besmislenu epizodu beznađa.
Sve manje znam pravih ljudi na mom Bulevaru. Nekad mi je trebalo poprilično vremena da dok uđem u stan, jer dok sa poznatom rajom stanem, proćakulam, prebacim, normalo ženski malo i istračam. Danas isto rastojanje, ali nema ljudi, onih koje sam znala, voljela, poštovala.
Juče mi komsinica kaže suprug konačno dobio papire i ide sad u Njemačku, i mi čekamo ljeto, onda idemo svi, normalno.
Kažem joj ti si presrećna? Čovjece pali iz ove vukojebine, ovo je ubistvenoooooo. Zarad svoje djece, bar da mislimo na njih, ako već mi nismo više normali, treba misliti na te male anđele, nedužne i jedine normalne u ovoj kompletnoj septičkoj jami.
Samo što ovu poemu više ne piše Ivan Goran Kovačic, već kompletna bijedna masa ispranog beživotnog mozga.
Bljuvotina od sistema, bijeda od života i čemu se nadati, kad smo dotakli ponor. Više i nemamo srama, a dostojanstvo smo već odavno potrošili a baruštinu dotakli.
09.01.Slava Sveti Stefan.
Dan Republike Srpske – 27. rođendan.
Maksimalno uništena, devastirana, moralno srozana, ekonomski sjebana, prostor za nepoželjeti nikad se vratiti, luđački za živjeti… više i ne znam kako preživljavamo, vjerovatno jer smo dobro negdje udareni.
Ne postoji Restart!
Ne postoji nada!
Postoji moralno načeto društvo.
Gledala sam cijeli dan režimsku RTRS. Čovječe grđe i gore nego Gebelsova HRT za vrijeme njihovog „domoljubnog“, a naseg „agresorskog“ rata….
Pitala sam -Šta slavite?
27 godina bijednog života, kriminalne politike, jer „oni“ koji je stvoriše na dnu su provalije. Stidite se ojađene i osramoćene boračke poulacije, i njihovih 150KM na godišnjem nivou.
Vi ponosni.
Mi ogorčeni.
Vi jebena elita.
Mi izjebana govedina.
Kako bi bilo dobro zaspati, odsanjati i probuditi se na totalno drugom mjestu.
Možda malo upotrijebiti virtualnu imaginaciju.
I nikad više se ne vratiti na ove metastazirane prostore.
Ponovo smo u totalitarizmu, autokratija već odavno nije nam strana.
Dajte prostora bar anarhiji, nek se nešto dešava.
Idem sebi pristaviti na you tube „Put Beznadja“ i „Ritam nereda“, jer od tada pa do sad ništa se dobro promjenilo nije.
