Ja sam optimista i idealista.
Iako me stvarnost bezbroj puta demantovala, ja zaista vjerujem u dobro. U ljudima, u prilikama. U samoj sebi. Zaista vjerujem u onu devizu da se radom i trudom sve može postići. Da je mnogo bitnije da se smiješ. Da vjeruješ.
U posljednje vrijeme stvarnost me demantuje više nego ikada. Umorna sam. Ne bori mi se. Ne smije mi se. Ne vjeruje mi se.
Ko je kriv?
Ja sam kriva jer sam vjerovala previše. Ja sam kriva što sam odgojena da vjerujem u pravdu. Ja sam kriva što ne umijem da igram prljavo.
Ja!
Država je odlična, ja sam ta koja ne razumijem!
Ja nisam svjesna gdje živim, a rekoše mi jednom da toga treba biti svjestan.
Ja sam naivno očekivala da sam čovjek, isto kao i onaj u Americi, Njemačkoj ili Australiji. Ja sam vjerovalo u pravdu i pravedno, a izgleda da nisam trebala.
Izgleda da u ovoj državi žive neki građani trećeg reda kod kojih pravda postoji samo na papiru. U kojoj se zakoni prave kako bi postojali, a ne kako bi se poštovali.
Ja sam kriva što živim u državi koja me ne razumije, a ni ja nju.
Ja sam ta!
Ja sam ta koja vjeruje da plata nije nagrada, već nešto što si zaradio. Ja sam ta koja vjeruje da trebaš biti plaćen u skladu sa svojim kvalifikacijama. Ja sam ta koja smatra da ne trebaš raditi poslove za koje nisi kvalifikovan. Ja sam ta koju bi bilo sramota da drugi vuku rukave za mene. Ja sam ta koja misli da godišnji odmori nisu nikakva privilegija, već ono što ti po zakonu pripada. Ja sam ta koja ne razumije koncept „koverte“, dok svi drugi sa odobravanjem klimaju glavom.
Ja!
Ja sam ta koja svakim danom može sve manje da gleda nepravdu. Ja sam ta koja misli da se malim koracima dolazi do cilja, a ne sa fakulteta u načelničke kabinete i na pozicije kojima nista dorasli. Ja sam ta koje vjeruje da se prilike zaslužuju, a ne nasljeđuju.
Ja neću tako!
Ja sam ta koja ne gleda dnevnik i ne pali televizor, jer mi je želudac postao preosjetljiv na gluposti koje se tamo emituju. Ja sam ta koja ne želi da gleda dnevnik koji se pretvorio u predsjednikov vlog.
Ona koja ne može da razumije lopovluk.
Ona koja ne može da ne razumije kako se lopovi ne boje pravde i kako imaju želudac da tlače ionako životom potlačene.
Ja sam ta koja se smješka, a u sebi kuvam!
Ja sam ta!
I nije do vas. Do mene je.
Ja nisam svjesna gdje živim i s kim!
/lolamagazin/
