ZAGREB – Sada je svima jasno da je “Za dom spremi!” ustaški, a ne “stari hrvatski” pozdrav, kao što hrvatski nije ni stih “U boj, u boj, za narod svoj!”, koji je napisao srpski pjesnik Jova Jovanović Zmaj, navodi hrvatski istoričar Hrvoje Klasić.
Nakon hrvatskih, i Evropski sud u Strazburu je potvrdio da pozdrav iz ustaške države predstavlja govor mržnje, a fudbaler Josip Šimunić i njegovi advokati nisu uspjeli da nađu nijedan primjer njegove upotrebe prije formiranja ustaške Nezavisne Države Hrvatske.
Klasić ne vjeruje da će zagovornici ovog ustaškog slogana odustati ni nakon svih poraza, jer im činjenice ionako nisu bitne.
Ali, ako za otkrivanje porijekla ustaškog pozdrava treba izdvojiti vrijeme za kopanje po arhivima i starim knjigama, dokazivanje porijekla najčešće korištenog pozdrava među hrvatskim navijačima “U boj, u boj, za narod svoj!” – veoma je lak zadatak.
S obzirom na opšteprihvaćeno mišljenje da je riječ o stihu iz hrvatske junačke opere “Nikola Šubić Zrinski”, lako je uvidom u tekst opere shvatiti da se taj stih nigdje ne pominje.
Ali, navodi Klasić, postoji jedna pjesma koja u sebi ima ovaj stih, a nju je 1876. godine napisao srpski pjesnik Jovan Jovanović Zmaj. Zove se “Bojna pesma” i govori o pozivu na oslobađanje Srba od Turaka.
“Pošto je napisana ćirilicom, za one koji ne znaju čitati ovo omraženo pismo evo prevoda samog početka pjesme:
`U boj! Za narod svoj! Da crnoj noći svane, Da jako sunce grane, Da Srbin lance zdere i tešku kletvu spere, Kletvu sa srama svog – Pa da nas vidi Bog! Za narod svoj, Napred – U sveti boj! – U boj! U boj! Za narod svoj!”, navodi Klasić.
Naravno da ove stihove zbog porijekla ne treba izbacivati iz upotrebe, napominje hrvatski istoričar, a prenose liberalni hrvatski portali.
On ističe da je bolno pitanje – zašto je ustaštvo postalo mjera za hrabrost i prihvatljiv oblik patriotizma?
“Antu Pavelića su Hitler i Musolini instalirali da u njihovu korist samo upravlja Hrvatskom i time omogući njeno bespoštedno pljačkanje i osiromašivanje. Gdje je tu hrabrost i šta je to u dopuštanju pljačke i odricanju od velikog dijela teritorije – patriotsko?”, pita on.
Ustaše su svoju “hrabrost” pokazivale masovnim i svirepim ubijanjem Srba, Jevreja, Roma i nepoželjnih Hrvata, kaže Klasić i pita šta je hrabro u ubijanju maljem ili nožem nevinih civila u Glini, Jadovnom ili Jasenovcu.
“Imale su ustaše priliku da hrabrost i patriotizam pokažu na kraju rata. Od tako hrabrih mamaka bilo je za očekivati da Zagreb pretvore u neosvojivu tvrđavu i ne dopuste Jugoslovenima i komunistima da gotovo bez ispaljenog metka preuzmu glavni grad Hrvatske. Umjesto takvog `spartanskog scenarija` napustili su svoju otadžbinu onako kako su u nju i došli. Krišom i bez borbe”, naglašava Klasić.
/Srna/
