U Brestovčini pored Srpskog pravoslavnog groblja, postoji i Katoličko groblje, gdje su sahranjeni mnogi ugledni Gradiščani. Većina njih je živjela u Katoličkoj varoši, dijelu Gradiške oko Katoličke crkve.
Takva je porodica SOKOLOVIĆ čiji nasljednici i danas žive i rade u našem gradu. Oni vode porijeklo iz Bos. Broda, gdje su starosjedioci. Pred 1. sv. rat tu su rođena tri brata Sokolovića.Jedan od njih je bio Josip Sokolović. Nastavljajući porodičnu tradiciju izučio je zanat mehaničara.
U to vrijeme to je bilo ugledno zvanje. Mehaničari su popravljali a često i sastavljali sve- od bicikla, motocikla, rijetkih auta pa do brodskih motora i seoskih mašina. Josip je bio cijenjen majstor u Brodu i okolini. Radio je i družio se sa raznim ljudima, radnicima,seljacima i putnicima namjernicima.U ranoj maladosti došao je u kontakt sa radničkim pokretom i ubrzo postao aktivan član.
To nije promaklo državnim službama i žandarmeriji. Bio je praćen i isleđivan. Zbog stalnih pritisaka, nakon 1. sv. rata donosi odluku da se preseli u Gradišku.
Tu otvara mehaničarsku radnju u glavnoj ulici, poslije poznatoj kao Korzo. Pošto je bio vrijedan i tražen mehaničar, dobro je prihvaćen u novoj sredini. Volio je društvo, veselja i muziku. Često je sa društvom, u fijakeru pravio izlete u okolinu. Napravio je moćan brodić na motorni pogon.U to vrijeme čudo tehnike. Sa njim je stizao i do Bos.Broda,posjećivao rodbinu i lovio ribu.Tako je dospio i u Srbačko selo Nova Ves.Tada je bilo naseljeno Česima.
Tu je upoznao Barbaru Javorek koja je u naš kraj došla 1894. g sa bakom Klarom. Josip Sokolović i Barbara Javorek oženili su se oko 1920.g. Prvo im se rodila kćerka Mira 1922. g. potom sin Drago 1925. g. pa najmlađi Krunoslav.
Mira se udala za Krešimira Fuksa. Rodila je dva sina Dragutina- Cicu i Damira koji je umro u 35. g. života. Mlađi sin Krunoslav završio je arhitekturu u Zagrebu.Oženio je Zagrepčanku Šteficu. Živjeli su u NJemačkoj. Izrodili su 2 djece: Željka i Klarisu. Sin Drago krenuo je očevim stopama.Završio je bravarski zanat u Gradišci i praksu kod oca koji je bio strog majstor.
Zajedno su radili u mehaničarsko-bravarskoj radnji u ulici Korzo.Tu su bile i poznate zanatske radnje Zdenka Banovića, Brice i Obućarska manufaktura porodice Bilbija, tehotel „Srbija“ , porodice Brković. Preko puta „Mehaničarske radnje Sokolović“ bila je apoteka.Tu su bili sajdžija Kolarić i remenar Mujadžić. Druženje, komšijska kafa i šale bile su svakodnevne. Sve je prekinuo 2. sv. rat.
Josip Sokolović je prvo hapšen kao sumnjiv zbog saradnje sa partizanima. Potom je odveden u logor Stara Gradiška i ubijen. Drago Sokolović se oženio 1949. g. sa Otilijom- Sekom Benković. Ova porodica je živjela preko puta sadašnje Racine. Iz toga braka je 1951. g. rođen Josip a 1952. g. Ivica. Nakon razvoda Otilija je otišla da živi u Zagreb gdje je umrla 2017. g.
Drago je drugi brak zasnovao sa Vasvom Deronić,koja je dugo godina bila blagajnica u Potkozarju. Josip je završio automehaničarski zanat i radio kao vozač u Potkozarju. Bio je borac u vojsci RS. Penzionisan je zbog šećerne bolesti zbog koje je i umro 2011. godine. U braku sa Brankicom Majdanac ima sina Dragana, kćer Vesnu i troje unučadi.
Mlađi Dragin sin Ivica završio je vodoinstalaterski zanat. I danas živi i radi u Gradišci.Oženjen je Slavicom Vasić. Ima dvije kćerke – Renatu i Ivanu (Šeatović) te dvoje unučadi.
Tako porodica Sokolović porijeklom iz Bos.Broda, bitiše u Gradišci i ostavlja značajan trag u njenoj istoriji.
/Соко Теодор – Популарна историја Градишке/
