Zašto svakodnevno čitamo,slušamo iste priče.
Opšti je utisak da nas više ništa ne može iznenaditi. Sve je postalo izloženo ruglu, komentarisanju i da hoćes ne možeš ostati po strani, ne uspjevamo biti indiferentni, nekako se izolovati i poštediti sebe i one drage oko nas tuđeg prljavog veša, skandaloznih izjava, objava…
Ogadilo nam se sve.
Još kad se u cijelu ovu priču uključe apsolutno identični mediji, naravno posebno prednjače portali, sa prepisanim vijestima, najbanalnijih ogavnim tekstovima, površnim zaključcima,onda dođeš na isto. Stvarno.
Potpuno realno pišem,jer radeći sličan posao, nakon prelistavanja istih, shvatim da stalno iste čitam, loše prepisane tekstove, sa prošaranim izmjenama i da na kraju jopet niš’ ne znam, totalno zbunjena, ispranog mozga, sama svodim neke svoje zaključke.
Krenem da listam portale, totalna bezvezarija…svi copy- paste… Niti jedan ne mogu izdvojiti, kao inovativan, kritičan, koji ne podliježe nekoj političkoj opciji, poziciji, opoziciji ili ovi pod pokroviteljstvom Nevladinih organizacija, sa sve Rotschild Family, sa samim Sotonom u potpisu!
Od ovih regionalnih, u kojem godinama unazad prednjači Kurir, Alo, Informer, Pink.rs …do naravno ovih naših lokalaca koji su više nego smiješni u svom pokušaju da dobiju na važnosti, informisanosti, tačnosti i sveobuhvatnosti provjerenih činjenica, izvrnutih istina, tačnije sprdačina, jer je razumljiva opredjeljenost sa jedne strane Dodikovom režimu, ili ova bijedna opozicija, kao protivteža navedonom, ne da je smiješna, već ne znam da li je za plakati ili se onako do balčika nasmijati.
Gdje je nestalo analitičko novinarstvo, ko je izbrisao poput gumice one novinare koji su sjajno radili svoj posao, a sad postadoše dupeuvlakači, doslovno ne možeš im glavu izvući iz nečije mnogo važne guzice. Vjerujem, prosto znam da su tu negdje, ali jednostavno niti smiju, niti mogu učiniti mnogo, odnosno ništa, jer se boje i za svoj, ali prvenstveno za život svojih najmilijih.
Došla ta vremena da je mnogo bolje da se oni koji ne žele više pisati, jer i sami više ne vjeruju u ono što su nekad pisali, istraživali i krenuli raditi po nečijoj direktivi, možda bi ipak bilo profitabilnije, da se prekvalifikuju u recimo vrlo trženo zanimanje kuhara, nauče njemači jezik i sasvim logično spiče u obećanu zemlju Švabiju.
Nije nego. Ostaje, da je bolje prodavati muda za bubrege, izoštrene i mudre riječi za dobar paprikaš i poneku bečku šniclu.
Nije nipošto pametno rušiti sistem, olovkom, pameću, motikom i kukom.
Ajd, ako smiješ!
Nemaš ti kuraži za takvo šta!
Jopet je jednostavnije i u današnje vrijeme, mudrije tavoriti u nečijoj Guzici!
Ali nije i svačija guzica, pozadina Jennifer Lopez osigurana na milione masonskih dolara!
Na nama samim je da odaberemo,dobro je dok još imamo pravo izbora.
