Prije nekoliko dana sa svih portala je vrištala izjava jednog političkog zvaničnika kako „treba zatvoriti sve fakutete koji izdaju lažne diplome“. Zamisli. Mislim da postoji dio ljudi koji su osudili tu izjavu, vjerovatno samo zbog onoga ko ju je izjavio…
Prije nekoliko dana sa svih portala je vrištala izjava jednog političkog zvaničnika kako „treba zatvoriti sve fakutete koji izdaju lažne diplome“. Zamisli. Mislim da postoji dio ljudi koji su osudili tu izjavu, vjerovatno samo zbog onoga ko ju je izjavio.
Ja ipak mislim da se trebamo baviti i prevencijom.
I sviješću.
I zatvaranjem.
Ali takođe mislim da ne bismo trebali ni da “otvaramo”.
Kojekakvih fakulteta ima toliko da više i ne znamo njihova imena. Sa sajta svakog od njih nam prkose razni certifikati, akreditacije, ocjene kvaliteta. I ispostavlja se da svi imaju dozvole za rad. Pouzdano i svojim imenom mogu garantovati da je na jednom od tih fakulteta koji su često znali biti na udaru kritike onih koji nisu u stanju ni da misle, a kamoli racionalno rasuđuju, mnogo sjajnih i talentovanih, prepametnih ljudi zaslužilo svoje diplome. Bilo je i onih manje sjajnih. Bilo je i onih koji su se bunili što moraju da uče „jer ne plaćaju oni da bi učili“. I tu je sva suština.
Naučeni smo da možemo da kupimo, a znanje se ne kupuje. Tvoje neznanje te kad tad stigne i isplazi ti se u lice pred cijelim svijetom.
Tvoje nepoznavanje osnovnih pojmova.
Naučeni smo da moramo imati diplome, jer jedino tako vrijedimo. Šta stoji iza jednog takvog kartona je manje važno jer karton svakako služi da ti opravda i radno mjesto koje si kupio. Ne uvijek, ali nećemo se lagati, veliki smo, jasno nam je kako ovaj Balkan funkcioniše.
Nekad ga kupiš kešom. Nekad ljubiš stranačke guzice. Nekad ljubiš neke druge organe. Ali, moraš imati diplomu. Da to sve ljubiš onako sa stilom, visokostručno.
Pa tako imaš ljude sa fakultetskom diplom koji ti na mapi ne mogu pokazati gdje se nalazi Šipovo.
Ili one koji ne znaju odvojiti negaciju od glagola, staviti razmak između dana i mjeseca u datumu, niti smisliti dvije rečenice na bilo kojem stranom jeziku.
I oni sjede u nekim udobnim foteljama i nimalo ih zbog toga nije stid.
Šta ćemo s tim? Otkud njihove diplome? Otkud njihove kompetencije?
I dolaze oni podjednako i sa privatnih i sa javnih fakulteta, da se ni to ne lažemo.
Znate li koliko ja znam ljudi sa srednjom školom koji su pametniji i informisaniji od mene? Nisam ja neko mjerilo inteligencije da me ne bi pogrešno shvatili oni koji su spremni da mrze svaku moju rečenicu, ali eto, znam ponešto, a imam i taj karton koji bi trebao da me klasifikuje u neku malo bolju kastu. Znam ih dovoljno da bih mogla sa sigurnošću da vam tvrdim da nijedan karton ne može zakamuflirati ono što ne znate. Neposjedovanje diplome neće umanjiti tvoju pamet niti inteligenciju. Pametnog čovjeka odmah vidiš.
Pametni ljudi čitaju. Gledaju. Obrazuju se. Pametne ljude zanima svašta i nakon onog trenutka kada na zvaničnoj promociji dobiju karton u futroli i cvijet.
Pametnih ljudi u ovoj našoj državi je malo, jer ne mogu da gledaju ove nakaradne odnose. Ne mogu da zatvore baš sve ustanove, baš sve puteve i baš svaki put oči pa da ne vide šta sve nije u redu.
Oni moraju da dijele životni i radni prostor sa ovima koji beskrupolozno gaze sve radi svoje koristi. Ne svojim talentom, ne svojim znanjem, već splektom, intrigom i pomalo ljubljenjem guzice.
Kako da to zatvorimo?
Oči više zatvarati ne možemo, jer smo svakako gotovo slijepi od stiskanja kapaka i okretanja glave od onih stvari koje ne možemo promijeniti.
I plašite se. Svega.
Da mislite, da kažete.
Plašite se da pročitate ovaj tekst JER ĆE MOŽDA NEKO VIDJETI.
Neko će znati.
Zaboravljate da se sa uplašenim i paranoičnim najlakše manipuliše.
/Jelena Despot/Lola magazin/
