Gradiška će uskoro postati mjesto u kojem će postojati i jedan džudo klub. ”Krivac” za to je mlada, uspješna i uvijek pozitivna djevojka Saška Trkulja, koja svojim trudom i radom svakodnevno mnogim djevojčicama i dječacima u gradu na Savi uz sportske vještine izmamljuje osmijeh na lice.
Džudom se bavi više od deset godina, a danas kada bi ponovo birala, Saška bi izabrala isti put, onaj koji ju je, kako ona kaže ”namučio” da se nosi ne samo sa preprekama na tatamiju, već i u životu.
MM: Kada je počelo tvoje interesovanje za džudo sport?
ST: Moje interesovanje za džudo počelo je sa sedam godina, davne 2002. godine. Na prvi trening otišla sam sa bratom koji je već dugo trenirao u džudo klubu „Policajac“ iz Laktaša. Sala puna djece koja se prevrću, bacaju i nose neko čudno odjelo jako mi se svidjela. Nažalost svi su bili stariji od mene, pa mi je trener rekao da dodjem tek kad budem treći razred. Te godine se pojavljuje i devetorazredno obrazovanje gdje sam preskočila drugi razred pa sam se vrlo brzo upisala na džudo.
MM: Džudo nije toliko popularan sport, evo danas svjedoci smo što veće popularizacije ove vještine među mladima?
ST: Na popularizaciju sporta utiču prvenstveno rezultati koji se postižu ali i mediji koji predstavljaju i podižu popularnost istoga. Džudo u regionu ali i kod nas je u ekspanziji jer su rezultati sve prisutniji pa je i medijski sve više praćeni. Džudo polako ulazi u školski sistem kao sekcija čime se obezbjeđuje masovnost koja će kasnije obezbjediti sigurno kvalitet koja će ovaj samurajski sport podignuti na prave noge koji i zaslužuje. Olimpijski sport koji razvija i duh i tijelo, i koji stvara jednu kompletnu ličnost.
MM: Zašto bi mladima preporučila džudo?
ST: Džudo razvija mentalne i fizičke sposobnosti, jača i gradi karakter, daje samopouzdanje, uči raspoznavanju različitih vrsta situacija kako u sportskoj borbi tako i onoj životnoj van tatamija. Pozitivno utiče na sve motoričke i funkcionalne sposobnosti, uči disciplini i redu, zasigurno je jedan od sportova koji najviše doprinosi razvoju kompletne muskulature, a džudiste svrstava među najjače sportiste na svijetu. Kao bazički sport doprinosi poboljšanju performansi kod bavljenja drugim sportovima, uči borilačkoj vještini izuzetno efikasnoj u samoodbrani. U mnogim zemljama je uvršten u školske programe, a sam UNICEF ga je proglasio za najbolji sport za djecu i mlade od 4. do 21. godinu.
MM: U Gradišci se uskoro očekuje osnivanje džudo kluba?
ST: Nakon što smo u prošloj školskoj godini radili kao sekcija u JUOŠ „Vasa Čubrilović“ od septembra smo se odlučili da budemo u sklopu škole sporta „Lider“. Nismo znali da li će biti potrebe za osnivanjem klub, ali je sve veća zainteresovanost djece da trenira džudo tako da očekujemo osnivanje kluba u što skorijem vremenu. Naš grad Gradiška nema ni jedan džudo klub koji radi i djeluje na ovom području, zato nam je želja da promovišemo mjesto iz kojeg dolazimo u našoj državi i regionu.
MM: Koliko danas djece trenira džudo u Gradišci i kako izgledaju treninzi?
ST: Imamo preko 30 djece u dve starosne grupe i uskoro ćemo pokrenuti još jednu za djecu preko 8 godina. Treninzi nam se sastoje od trčanja, zagrijavanja, obaveznih padova koji se prvi uče, a onda učimo ili ponavljamo tehnike bacanja i zahvate i na kraju imamo vrijeme za igru koje je obavezno. Jer ako djeca izađu vesela i sa osmijehom iz sale znam da sam na dobrom putu i da radim pravu stvar.
MM: Džudo je veoma koristan i za psihički razvoj mališana?
ST: Džudo je jedan od sportova koji stručnjaci najviše preporučuju u svrhu kvalitetnog rasta i razvoja djeteta, od fižičkog sazrijevanja do psiholoških dobrobiti u smislu discipline, kooperacije sa drugom djecom, slušanje i poštovanje starih ali i slabijih, fer-pleja i dr. Da poraz nije ništa strašno, a da je pobjeda veliki rezultat. Nauče da svako ko hoće da pobjedi mora nekad i da izgubi. Sam UNICEF je proglasio džudo za najkorisniji sport za djecu i mlade od 4 do 21 godine.
MM: Kako ”razbiti” predrasude da to nije grub sport?
ST: Mnogi misle da je džudo grub sport jer spada u grupu borilačkih sportova, ali samo ime džudo govori drugačije. Ime mu je nastalo od japaskih riječi „džu“ što znaži nježno, i „do“ što znači put. Ovo je dakle, nježni put u kome nema tuče. Uči se kako da savladaš protivnika, a da ga ne povrijediš i ne uvrijediš. Jer cilj je da nakon borbe stekneš prijatelja, a ne neprijatelja za cijeli život.
MM: Već pet godina imaš zvanje ”mastor” džudoa, kako je izgledao put do ove titule?
ST: Put sa mnogo uspona i padova, poraza i pobjeda ali najviše lijepih trenutaka i uspomena. Više od deset godina treniranja prije samog zvanja džudo majstora. Nije bilo lako doći do tog zvanja potrebno je puno treniranja, ljubavi ali i zelje da se ne odustane i nastavi dalje kad god je bilo teško. Danas kada bih ponovo birala izabrala bih isti put koji me je naučio kako da se nosim ne samo sa preprekama na tatamiju već i u životu i koji me je izgradio kao ličnost.
MM: Koje sve nagrade i priznanja si osvojila do sada i da li ima neka posebna nagrada koju bi izdvojila iz dosadašnjeg bavljenja ovim sportom?
ST: Veliki broj medalja sa međunarodnih turnira, republičkih i državnih prvenstava kao i prvenstva Balkana imam u svojoj karijeri. Zaista im ne znam broj ali ono što sigurno znam da ih je najviše zlatnih. Pored medalja tu su i priznanja za najperspektivniju takmičarku i najbolju takičarku do 18 godina na teritoriji opštine Laktaši. Takođe sam nekoliko godina bila u konkurenciji najboljih sportista opštine Laktaši i zauzimala neka od prva tri mjesta. Najdraža dva takmičenja su mi Balkansko prvenstvo u Kikindi gdje sam osvojila 3. mjesto i državno prvensto u Trebinju kada sam u istom danu postala kadetska i juniorska prvakinja države ali pored tih medalja upoznala i prijatelje sa kojima se družim i danas.
MM: Kakva iskustva nosiš sa svih ovih takmičenja?
ST: Svako takmičenje ima svoju posebnu priču i budi u vama poseban osjećaj sreće jer se viđate i družite sa prijateljima iz drugih klubova, upoznajete nekog novog i pokazujete u borbama sve ono što ste vježbali i trenirali. Teško je riječima opisati šta se sve doživi na tim takmičenjima, ali imam samo lijepa iskustva i uspomene koje će ostati za cijeli život.
MM: Za one koji nisu znali džudo nosi epitet najboljeg olimpijskog sporta u BiH, kakva je budućnost džudoa u Srpskoj (BiH)?
ST: Džudo je posljednju deceniju u BiH i najtrofejniji sport i nadamo se da će upravo džudo biti sport koji će donijeti i prvu olimpijsku medalju. Za bolju budućnost džudo sporta u Srpskoj potrebno je sistemsko ulaganje i podrška institucija, jer nažalost imamo puno sjajnih mladih džudista koji prave dobre rezultate u mlađim uzrasnim kategorijama, ali prelaskom u seniorsku kategoriju napuštaju ili smanjuju broj treninga zbog drugih obaveze, jer klubovi, a ni savez ne mogu da im obezbjede finanijska sredstva za odlazak na svjetske turnire i kampove.
MM: Nekako najsviježiji primjer uzornog sportiste, kada je riječ o džudou jeste Nemanja Majdov? Kako gledaš na njegove uspjehe?
ST: Nemanja Majdov je najbolji borac sa naših prostora koji već ima dvije svjetske medalje. Njegovi rezultati i sama karijera su za diviljenje jer samo mi džudisti znamo kroz šta je sve potrebno proći za medalju na puno nižem nivou od njegovog. Istinski je primjer vrhunskog sportiste, ali i čovjeka u životu, jer u džudou ne moraš da postaneš šampion, ali je obavezno da postaneš čovjek! Svojim radom, trudom ali i podrškom porodice uspio je da pokori svijet ali pokaže da je sve moguće ako dovoljno radimo i vjerujemo u nešto.
MM: Podrška roditelja, sugrađana, Gradske uprave i privrednika svakako je dobro došla?
ST: Početak svaki naravno je težak pogotovo dobijanje podrške od strane privrednika i sugrađana. Za sada najveću podršku dobijamo od roditelja kojim se ovim putem zahvaljujem i od Gradske uprave. Trudićemo se da dobijemo podršku i drugih, ali i da već ukazanu opravdamo na najbolji način, da promovišemo naš grad, klub i sport na pravi način i u budućnosti da obradujemo naše sugrađane postignutim rezultatima
MM: Kakvi su planovi u budućnosti?
ST: Pokušavamo da idemo korak po korak, prvo da upoznamo našu djecu i sugrađane sa džudoom, zatim da omogućimo što više takmičenja ,treninga i putovanja kako bi u budućnosti naš Grad organizovao džudo kampove i takmičenja. Cilj nam je da stvorimo jedan zdrav, porodični kolektiv koji će biti prepoznatljiv u gradu i regionu.
MM: Poruka za mlade generacije, djecu i njihove roditelje koji možda razmišjlaju da se bave džudoom?
ST: Da vjeruju u sebe, i u svoje snove, jer sve što možete zamisliti možete i ostvariti, samo je potrebno mnogo truda i želje. Pratite, podržavajte i uživate zajedno sa svojom djecom u njihvom izboru čim god odluče da se bave.
