Zlatan Vidović glumac je Narodnog pozorišta Republike Srpske koji je prve glumačke korake započeo u rodnoj Gradišci, gdje se i danas u “Gradskom pozorištu” Gradiška povremeno bavi režijom.
U Gradišci bi u januaru sljedeće godine trebalo da započne i snimanje filma “Veljko Čubrilović, srpski učitelj” koji će biti dokumentarno-igrane forme i koji će govoriti o ovom značajnom mladobosancu rođenom u gradu na Savi. Naslovnu ulogu tumačiće upravo Vidović, a autor filma je Milan Pilipović. Više o projektu, kao i značaju Veljka Čubrilovića za Gradišku, kao i za cijeli region, za “Nezavisne” u kratkom razgovoru govorio je Zlatan Vidović.
VIDOVIĆ: Znamo ko je bio Veljko Čubrilović, čovjek iz naroda i mladobosanac koji je na kraju pogubljen. U toku su završne pripreme za taj dokumentarno-igrani film, a meni je pripala ta čast i zadovoljstvo da igram Veljka Čubrilovića u igranoj sekvenci koja će trajati između petnaest i dvadeset minuta.
S obzirom na to da ste porijeklom iz Gradiške, da li ste možda u rodbinskim vezama sa Veljkom Čubrilovićem ako znamo da je njegova majka nosila prezime Vidović?
VIDOVIĆ: Nisam istraživao te rodbinske veze, ali mi svakako imponuje da tumačim lik čija je majka nosila moje prezime. Sve to ima svoju simboliku i stvari se namjeste kada se najmanje nadamo na neki lijep način. Mislim da će to biti slučaj sa ovom ulogom.
Na ovaj film gledate i kao na vraćanje duga sredine porodici Čubrilović?
VIDOVIĆ: Porodica Čubrilović svojevremeno bila je jedna od najznačajnijih u Gradišci. Zub vremena i nebriga učinili su da se ta porodica gotovo i zaboravi. Nadamo se da ćemo ovim filmom umnogome pomoći da se vrati sjećanje na zaista jedan veliki udio u stvaranju nečeg boljeg. Gradiška je u vrijeme njihovog djelovanja bila mali Beograd, pošto je to zaista bio jedan preporod u istoriji Gradiške i jedna renesansa. Mislim da bi bio red da se konačno malo progovori o toj porodici i da se izbriše prašina sa sjećanja.
Naslov filma glasi “Veljko Čubrilović, srpski učitelj”. Da li će se film bazirati više na njegovo učiteljovanje ili na rad u organizaciji “Mlada Bosna”?
VIDOVIĆ: Mislim da ćemo više ići na tu njegovu prosvetiteljsku misiju koja je bila zaista produhovljena i hajmo reći pionirska u to vrijeme. Naravno, osvrnućemo se i na njegovu mladobosansku istoriju i njegovu revolucionarnu ulogu u toj organizaciji.
Prije pet godina obilježena je stogodišnjica atentata na Franca Ferdinanda i naredne četiri godine vršio se pomen na bitke, žrtve i uspjehe Srba u Velikom ratu. Da li se, po Vašem mišljenju, dovoljno govorilo o mladobosancima i da li mlade generacije danas uopšte mogu da shvate kakvim su se idealima vodili njihovi vršnjaci iz tog doba?
VIDOVIĆ: Imao sam priliku da radim predstavu “1914”, gdje sam tumačio lik Nedeljka Čabrinovića, na tu stogodišnjicu atentata i mislim da smo tada više i počeli govoriti o toj jako značajnoj temi. Do tada čini mi se da nismo imali svijest da treba mnogo da govorimo o tome. Nismo smjeli, umjeli, niti znali kako, ali mislim da smo u prethodnih pet godina mnogo više poveli računa o tom istorijskom događaju i koliko je on značajan za naše narode, za svjetsku i evropsku istoriju.
/Nezavisne/
