Građani Gradiške su uznemireni događajima u prethodnom periodu koji su zadesili ovaj grad na rijeci Savi.
Podmetnuti požar u pilani u Donjim Podgradcima, eksplozija bombe, uzrok su brojnih policijskih jedinica koje naoružane patroliraju Gradiškom.
Ukoliko ovim događajima dodamo dan žalosti, te posljednju tragediju ubistva i samoubistva dvoje mladih ljudi, naš grad nikako nije mjesto koje daje osjećaj da je sve u redu i da život teče normalno.
Sociološki gledano patogena ponašanja su odraz određenih društvenih stanja ili promjena, koja imaju svoje uzroke i posljedice. Svako društvo treba da se pozabavi uzrocima kako bi posljedica bilo što manje, jer je život roditelja nastradalih dječaka i tragično preminule djevojke nešto što niko ne bi poželio.
Vidjevši inicijativu PDP-a da se raspravlja i na Skupštini grada o pitanju bezbjednosti, moram reći da je prijedlog dobar bez obzira čime se politika i opzicija vode.
Nikome fantomke, marice i puške ne ostavljaju dobar osjećaj i osjećaj sigurnosti. Pretresi građana i onda kada nađu malo vremena za sebe proizvode stres, kojeg je unašem drušvu više nego bilo kojeg mentalnog stanja iako nas uporno uvjeravaju u suprotno.
Možda bi se na kraju mogao dati zaključak da narod bez hljeb može, ali bez kulture ne može, što neki dan Nele Karajlić reče u polupraznoj maloj sali Kulturnog centra gdje je promovisao drugi dio knjige “Solusnka 28”.
Kulturni centar je pun događaja, ali su sale prazne, sem kada ih pune političke partije. Predstavu o vršnjačkom nasilju je posjetilo najmanje učenika, a roditelji su zauzeti nekim drugim poslovima, sve do momenta dok policija ne zakuca na vrata i saopšti vam neku vijest iz naslova naših novina u prethodnom periodu.
