U Zavičajnom muzeju Gradiška u organizaciji udruženja “Centar za integrativnu inkluziju Roma i Romkinja Otaharin“ iz Bijeljine, Foruma Roma Srbije u saradnji sa Centralnim vijećem njemačkih Sinta i Roma, i uz podršku EVZ fondacije iz Berlina i Zavičajnog muzeja Gradiška, predstavljena je studija čiji su autori istoričar Milovan Pisari, sociolog Dragan Stanojević i filozofkinja Tanja Jakobi.
Govoreći o značaju studije i njenom nastanku, sociolog i saradnik na projektu, Dragan Stanojević, je pojasnio da je riječ o zajedničkom projektu Srbije i BiH.
“Studija je dio zajedničkog projekta koji se sprovodi u Srbiji i BiH koji ima za cilj da sačuva sjećanje i da otkrije neke nove činjenice ukoliko je moguće o stradanjima u ove dvije zemlje. Studija se sastoji od dva dijela, od čega su dio pisali lokalni istoričari, a jedan od njih je i direktor Zavičajnog muzeja Gradiška”, rekao je Stanojević.
Istoričar i direktor Zavičajnog muzeja Gradiška, Bojan Vujić iznio je nove podatke o broju stradalih Roma u Gradišci i okolini tokom Drugog svjetskog rata.
“Frapanti su podaci do kojih smo došli. Naime, na spomeniku u Žeravici koji je podignut 1970. godine, navodi se broj od 611 stradalih Roma u Drugom svjetskom ratu, međutim najnovija istraživanja koja sam obavio po arhivima a prvenstveno arhivu Republike Srpske i arhivu BiH, govore o brojci od preko 900 ljudi a ukupno u periodu 1941. – 1945. na području bosanskog sreza je stradalo preko 1070 Roma”, istakao je Vujić.
Predstavnica udruženja “Otaharin” Jovana Milanović, naglasila je da je ideja kreiranja studije, bila isticanje važnosti jačanja sjećanja i znanja o holokaustu kao ključnog elementa u borbi protiv anticiganizma.
“Najmanje se zna o stradanju Roma u Drugom Svjetskom ratu i najmanje je statističkih podataka, ne postoji kultura sjećanja, te je projekat i zbog toga aktiviran da bi se ta sjećanja prikupila i očuvala”, istakla je Milanovićeva.
Nedostatak informacija o romskim žrtvama, kako među Romima, tako i među većinskim stanovništvom, zahtjevala je hitno djelovanje, kako u smislu prikupljanja podataka, tako i zalaganja za njegovanje sjećanja na romske žrtve tokom Drugog svjetskog rata u sklopu angažovanja nevladinih organizacija u stvaranju uslova za ravnopravnije uključivanje Roma i Romkinja u društvo.
Studija koja je predstavljena, sastavljena je od tekstova istoričara i iskaza svjedoka Holokausta i doprinjeće obogaćivanju znanja unutar romske zajednice i šire javnosti. Kroz pristup prikupljanja sjećanja svjedoka Holokausta, romske organizacije su aktivno učestvovale u intervjuisanju svojih sunarodnika, doprinoseći „proizvodnji znanja“ i prenošenju sjećanja.
Rad na ovoj studiji i aktivnosti nevladinih organizacija zasnovani su na Strateškom okviru Evropske unije za inkluziju Roma (2020-2030) i strategijama za socijalno uključivanje Roma i Romkinja na Zapadnom Balkanu.
Prikazan je i dio video svjedočanstava u glavnom potomaka stradalih Roma.
Za daljnja istraživanja prema riječima istoričara Vujića, trebalo bi se fokusirati na hrvatski arhiv i Novu Gradišku.
