Kao organ stareljstva, centar za socijalni rad u svakoj lokalnoj zajednici bi trebao da štiti prava djece ali i da poštujući zakon omogući viđanje djece i jednom i drugom roditelju. Međutim, to u praksi nije tako, a u čitavom procesu najčešće ispaštaju djeca.
Po riječima doktora pedagoških nauka Nebojše Macanovića, uloga i jednog i drugog roditelja je izuzetno važna, s toga ako djeca nemaju dovoljno vremena da provode s oboma, to ostavlja trajnu posljedicu na djecu.
“Ukoliko izuzmemo roditelje čiji je život na neki način obilježen patološkim ponašanjem, svi drugi roditelji bi trebali da viđaju svoju djecu, bez obzira na razvod braka. U našem centru radimo sa djecom koja imaju određenih problema u školi, sa vršnjacima, komunikaciji sa roditeljima, depresijom, a koja pripadaju disfunkcionalnim porodicama. Neka od njih dolaze iz porodica razvedenih roditelja gdje često identifikujemo problem odsutnosti jednog od roditelja u njihovom odrastanju što se reflektuje i na djecu i njihovo ponašanje i samo odrastanje. Dosta je primjera gdje djeca sebe krive za disfunkcionalan ili razveden brak svojih roditelja. Ovdje moram istaći i ulogu institucija, posebno centra za socijalni rad koji nema dovoljno kapaciteta da isprati i detaljno analizira odrastanje djetata u takvim porodicama.”
Macanović dodaje da centri za socijalni rad zbog nedostatka ljudskih i drugih kapaciteta ne završe stvar do kraja ili se zbog preplitanja nadležnosti s policijom i drugim institucijama ne djeluje do kraja, a u takvom odnosu najviše stradaju djeca.
Na adresu Micro mreže dolaze brojne pritužbe za nesavjestan rad centara za socijalni rad i njihovih službenika. Do sada smo najviše prigovora za rad imali kada je u pitanju Centar za socijalni rad Prnjavor, koji je nakon što smo mu uputili upite za konkretne slučajeve paušalno odgovarao. U jednom od slučajeva, koji ne možemo pominjati zbog poštovanja anonimnosti slučaja, Centar za socijalni rad krši odluku suda, jer ne postupa po rješenju, što je nedopustiv propust, a najveće žrtve ovakvih i slčnih propusta su djeca.
Prije nešto više od godinu dana smo pisali o sada već bivšoj direktorici Centra za socijalni rad Srbac, Slađani Potkonjak, koja je pored rukovodeće funkcije u Srpcu, bila zaposlena i u Institutu za socijalni rad u Srbiji. Nakon našeg teksta Potkonjak je podnijela ostavku ali je ovo neka vrsta alarma za Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite, da nešto u sistemu socijalne zaštite ne funkcioniše i da bi se problemi na ovom polju trebali što prije rješavati, ako ništa zbog činjenice da centri za socijalni rad rade sa najosjetljivijim kategorijama stanovništva.
